Obrada pisanih slova i početno pisanje

Početno pisanje teže je nego početno čitanje. Pisanje nije samo vizuelno-misaona, već motoričko-radna aktivnost. Ono je vezano za pokrete za rad, te više odgovara motoričkoj prirodi prvačića

Dječije interesovanje treba održavati:

• njihovim optimalnim opterećenjem,
• raznim zadacima, 
• stimulativnim podsticajima, 
• hrabrenjem,
• bodrenjem,
• odavanjem priznanja za marjivost i upornost,
• uvažavanjem napredovanja i isticanjem postignuća.

Većina savremenih metodičara preporuuje da djeca pišu nalivperom ili hemijskom olovkom od početka reda, s lijeva na desno, linijom jednake debljine, povlačenjem u svesci "širokih" linija.

Za razliku o monografske i grupne obrade pisanih slova u okviru kompleksnog postupka, djeca ne uče pisanje pojedinačnih pisanih slova nego odmah pišu jednosložne i kratke riječi, što bitno uslovljava sadržaje i načine vježbanja, tempo napredovanja, evidenciju naučenih slova i ostale specifičnosti nastave početnog pisanja po kompleksnom postupku.

Primjenom monografskog ili grupnog postupka obrađuje se odvojeno ili uporedo mala i velika pisana slova, a postoji mogućnost da se prvo obradi 10-15 malih pisanih slova, zatim velika.

- Učitelja jednostavno saopštava učenicima koja ćeslova učiti i piše slovo (po slovo ili grupu njih) na tabli u početku reda, uz objašnjavanje kako to čini. Pored pisanog slova, učitelj na tabli piše i štampano slovo kako bi se uočile razlike i sličnosti.

Slijedi samostalno vježbanje u pisanju dva do tri reda slova. Učitelj treba da insistira na jednom neprekidnom povlačenju ruke dok oblikuje cijelo pisano slovo i cijelu riječ. Tako će brzo i lijepo pisati slova i pravilno povezivati u riječima. Pogrešno formirane navike teško je eliminisati.

- Učitelj povremeno izvodi pojedinca da na tabli napiše slovo ili riječ tolerantno ukazujući na eventualne greške. On prati samostalna vježbanja u sveskama, pohvaljuje učenike, vrši korekcije, pruža individualnu pomoć, a tipične greške prikazuje i ispoljava na tabli. Pozitivna je praksa da učitelji jedanput nedeljno nose učeničke sveske kući da bi ih pregledali, eventualno korigovali, pa i ocijenili. Pisanje daje više nego čitanje mogućnost za prikladnu, primjerenu i individualizovanu domaću zadaću.

U cilju usvajanja i usavršavanja elementarne pismenosti, učitelj organizuje sa učenicima različite oblike pismenih vježbi, kao što su:

• prepisivanje,
• diktat,
• pismeno odgovaranje na usmeno pitanje,
• zajednička pisma,
• vježba po nizu napomena,
• smaostalni pismeni sastavi.

Uporedo sa učenjem pisanja produžuje se učenje čitanja.

Prethodna Sljedeća

Usvajanje štampanih slova i ščitavanje

Početno čitanje podrazumijeva poznavanje pojedinih glasova. Pod rukovodstvom učitelja učenici uče (upoznaju, prepoznaju, identifikuju, pamte, modeluju, piše, izgovaraju njima označene glasove) slova i odmah to znanje primjenjuju u ščitavanju i čitanju (prvo kraćih lakših, zatim dužih, težih).

Učenici usvajaju slova i uče čitanje, aktivno učestvujući u različitim i dinamički organizovanim vježbama na času:

• izdvajanje, uočavanje i izgovaranje glasa ili glasova,
• govorna vježba o sadržaju slike ispod koje je napisana riječ koja započinje slovom koje se tog časa obrađuje, dvije ili više riječi čija se početna slova obrađuju na času (grupna obrada slova) rečenica koja se ščitava, čita i analizira, a učnici usvajaju slova po samoizboru,
• pokazivanje, upoznavanje, prepoznavanje jednog slova (monografski postupak) grupe slova (grupna obrada) ili istih slova (kompleksni postupak)
• Identifikacija zadanih slova na individualnim slovaricama n razrednoj slovarici, u složenim ili napisanim riječima u novinskim naslovima, reklamama, natpisima, itd.
• Izrada modela slova od štapića, plastelina, papira i sl.
• ukazivanje na sličnost nekih slova i određenih predmeta
• pisanje "crtanje" slova na tavli i u sveskama
• ščitavanje riječi i kraćih rečenica
• sastavljanje i čitanje riječi od zadantih slova i rečenica od zadatih riječi služeći se slovaricama.
• jezičke igre na slovaricama
• rješavanje rebusa, ispunjaljki i ukrštenih riječi
• prva (učiteljeva, horska i individualna) čitanja udženičkih i nepoznatih pripremljenih kraćih tekstova
• razgovor o sadržaju teksta, prepričavanje pročitanog teksta
• vježbe u čitanju (horskom, pojedinačnom, glasnom, tihom, naizmjeničnom, usmjerenom, a kasnije izražajnom, fleksibilnom)
• dopunjavanje započete rečenice
• pisanje riječi i kraćih rečenica štampanim slovima
• likovno ilustrovanje sadržaja pročitanog teksta
• predvježbe za pisanje

Ščitavanje se sastoji u polaganom, jasnom i neprekidnom izgovaranju, "otezanju", povezivanju i slijevanju svakog glasa sa ljedećim glasom u glasovnu  i značenjsku cjelinu- riječ. Pravilno je glasno ščitavanje gdje se otegnuto izgovaraju svi glasovi, a nije pravilno glasovno ščitavanje u okviru koga se otegnuto izgovaraju samo vokali.

Npr: PRAVILNO -> k-k-k-k-i-i-i-i-š-š-š-š-a-a-a-a          m-m-m-m-a-a-a-a-m-m-m-m-a-a-a-a                                                 l-l-l-l-a-a-a-a-s-s-s-s-t-t-t-t-a-a-a-a

NEPRAVILNO -> K-i-i-i-i-š-a-a-a-a       Ki-Ša             m-a-a-a-m-a-a-a

Kontinuirano polagano izgovaranje ili otezanje pojedinih glasova u ščitavanju ima opravdanja i smisla samo u početku., a zatim treba da ščitavanje postepeno prerasta u čitanje. Učitelj ne treba sa insistira na brzini ščitavanja, ali ne treba otezati u izgovaranju glasova više nego što je to nužno.

U početku ščitavanja vrši se uočavanje glasova u riječi (analiza) i ssastavljanje riječi od njihovih elemenata-glasova (slova) sinteza. Učenik treba da pokaže svako slovo kažiprstom čitajući nagla "otegnuto" slovo po slovo, i to suglasnike i samoglasnike. Prve riječi su kratke, poznae i njima se dodiruju suglasnici i samoglasnici (MIŠA..), a kasnije se ščitavaju i duže, manje poznate riječi gdje se dodiruju suglasnici (MRAV, ZDRAVLJE, TRNJE...).

Posebnu važnost imaju učiteljeva horska ščitavanja jer služe kao uzorni modeli prvačiću. Jezičke igre sastavljanja riječi od pokretnih slova (izostavljanjem, premještanjem, dodavanjem slova u sastavljenoj riječi) doprinosi učvršćivanju slike slova u svijesti učenika i njegovom osposobljavanju da pravilno slijeva (ščitava) glasove u riječima novog značenja.

Kada se uspješno obave vježbe govornog ščitavanja i kada ono preraste u čitanje, prevladana je najteža prepreka u učenju početnog čitanja, i nastaje etapa daljg izgrađivanja tehnike i razvijanje logike različitih vrsta čitanja.

Prethodna Sljedeća

IV - TEST PISANJA

• Pisanje pisanih slova

___________________________________________
___________________________________________
___________________________________________
(Za bilo koja napisana slova 1 bod, svega 10 bodova)            /_____/

• Pisanje riječi i rečenica pisanim slovima

___________________________________________
___________________________________________
___________________________________________
___________________________________________
___________________________________________
___________________________________________

Procjena rezultata pisanja:

- Većina slova pravilno oblikovana,
   ali nepravilno povezana u riječima:         1-3 boda

- Djelimično pravilna povezanost

   slova u riječima:                                    4-9 bodova

- Pretežno pavilno povezana slova

   u riječima:                                           10-14 bodova

- Pravilno povezana sva (ili gotovo sva)
   slova u riječima:                                  15-20 bodova

                                                                                            /_____/

III – TEST ČITANJA

Dijete čita tekst bez naslova (primjer novog teksta)

JEDNO MAČE TUŽNO MIJAUČE. ISPRED NJEGA
STOJI KRUPAN PAS I LJUTITO LAJE. MALO DALJE
STOJE DVA DJEČAKA. POSMATRAJU ŠTA ĆE BITI.
IZ KUĆE IZAĐE ŽENA. ONA OTJERA PSA I VIKNE DJEČACIMA:
-ZAR VAS NIJE STID?
-ZAŠTO? PA NISMO NIŠTA URADILI!
-BAŠ ZATO! –REČE LJUTITO ŽENA.

• Tehnika čitanja

o   Poznavanje slova (ne čita): za 10 slova po 1 bod ili 1-3 boda

o   Sricanje:              4-6 bodova

o   Ščitavanje:         7-12 bodova

o   Čitanje:            12-15 bodova

• Logika čitanja (razumijevanje pročitanog):

o   Ne pokušava da prepriča (reprodukovano) pročitano: 0 bodova

o   Pokušava da prepriča pročitano,ali slabo uspijeva,
reprodukuje do 3 pojma:                                          1-3 boda

o   Zadovoljavajući nivo prepričavanja,
reprodukuje 4-6 pojmova:                                        4-6 bodova

o   Uspješno prepričava, reprodukuje 7-9 pojmova,
razumije većinu sadržaja:                                           7-9 bodova

o   Vrlo uspješno prepričava, reprodukuje 10 i više
pojmova uz potpuno razumijevanje sadržaja
pročitanog teksta:                                                  10-12 bodova

o   Daje adekvatan naslov pročitanom tekstu:
                                                                                 1-3 boda
                                                                                                      /_____/

II - TEST POZNAVANJA SLOVA

•  Poznavanje velikih štampanih slova

A             E             I              O            U            S            
Š             M            Z              Ž            R            V            
N             F            K              Č            J            G           
C             L             T              Ć            P            B            
D             Đ            NJ            H           DŽ          LJ

(Za poznavanje 6 slova po 1 bod – ukupno 5 bodova)                                   /_____/

• Pisanje velikih štampanih slova

__________________________________
__________________________________

(Za napisanih 6 slova po 1 bod – ukupno 5 bodova)                                      /_____/

• Poznavanje malih štampanih slova

a             e             i              o              u              s             
š             m            z              ž              r              v            
n              f             k             č              j              g            
c              l             t              ć              p             b            
d             đ            nj             h             dž            lj

(Za poznavanje 6 slova po 1 bod – ukupno 5 bodova)                                   /_____/

• Za prepoznavanje velikih pisanih slova

(Za prepoznavanje 6 pisanih  slova po 1 bod – ukupno 5 bodova)                  /_____/

I - TEST GOVORNE SPOSOBNOSTI

• Slobodno jezičko izražavanje

• pričanje uz pomoć sagovornika (ispitivača), 1-3 boda       /_____/

• samostalno i cjelovito pričanje, 4-6 bodova                     /_____/
• razvijenost (pasivnog i aktivnog) rječnika
  (raznovrsnost adekvatnog poimanja i upotrebe riječi)
  - ispodprosječna,          1 bod
  - prosječna,                  3 boda
  - iznadprosječna,          5 bodova                                   /_____/
• Reprodukcija kraćeg sadržaja (priče)
  (Ispitivač priča ispriču. Navodimo mogući primjer priče)
  
  
  NEZGODA
  MARKO SE RANO PROBUDIO. UMIO SE. POGLEDAO JE KROZ PROZOR. BILO JE HLADNO. PADALA JE KIŠA. MARKO JE OBUKAO TOPLO ODIJELO. OBUO JE NOVE CIPELE. UZEO JE KIŠOBRAN. POŽURIO JE U ŠKOLU. OKLIZNUO SE.PAO JE U BLATO. NIJE ZNAO ŠTA DA RADI.
  

  
  
• Ponavljanje, (prepričavanje, reprodukcija) priče je:
  - stalno podsticano od ispitivača,       1-2 boda
  - povremeno podsticano,                   3-4 boda
  - samostalno i doslovno,                    5-6 bodova
  - samostalno i slobodno,                    7-9 bodova                     /_____/
• Nedostaci u govoru
  
  - uočena sljedeća odstupanja od jezičkog standarda
  (lokalizmi, morfološke i fonemske deformacije):
  ________________________________________
  ________________________________________
                                                                                  0-3 boda   /_____/
  
  - utvrđeni govorni poremećaji (tepanje, mucanje, unjkanje,
  brzopletost): _________________________________
  ___________________________________________
                                                                                  0-5 bodova /_____/

Učenje čitanja i pisanja

Učenje čitanja i pisnaja (tzv. bukvarski period) je centralno, najznačajnije i najsloženije razdoblje (period, etapa) u nastavi početnog čitanja i pisanja.

Didaktičko-metodička organizacija nastave i učenja u ovom periodu zavise od niza faktora:

• programske koncepcije (odvojenog ili uporednog) učenja čitanja i pisanja
• odabranog metodskog postupka u obradi slova (monografski, grupni kompleksni)
• okviru savremene glasovno-analitičko-sintetičke metode
• od kvaliteta vježbanja u pripremnom periodu
• od dječijih predznanja
• od vrste udžbenika (bukvar, početnica)
• pripremljenih nastavnih sredstava didaktičko-metodičkih materijala
• stručno-metodičke osposobljenosti učitelja.

Sljedeća

Pripreme za početno pisanje

Pisanje je veoma složen posao i neophodno je da učitelj ima u vidu rezultate ispitivanja prethodnog znanja i sposobnosti učenika pa da prema tome odredi obim i intenzitet pripremnih vježbanja za pisanje.

Motoričke vježbe predstavljaju direktnije pripreme za početak pisanja. One utiču na oslobađanje i razvijanje ruke kao i kultivisanog pokreta šake i prstiju.

Učitelj će u okviru grafičke prakse organizovati različite tipove vježbi kao što su:

• slobodno čitanje
• crtanje prema zahtjevima učitelja
• crtanje ornamenata
• pisanje neprekidne (iste) kombinacije crta itd.

Crtanjem predmeta, biljaka i životinja prema slobodnoj zamisli prvačići se navikavaju na pravilan položaj tijela, pravilno držanje okretanje i povlačenjeolovke, na raspoređivanje prostora u svesci. Sve su to važne pripreme za pisanje.

Nakon toga prelazi se na crtanje prema određenim zahtijevima učitelja gdje umjesto slobodnog povlačenja crta imamo precizno određeno povlačenje crta, određen oblik, veličinu i međusobnu udaljenost crteža. To je disciplinovan rad ruke, vježbanje pokreta i sitnih mišića šake i prstiju. To su neposrednije pripreme za pisanje.

Učitelj crta ornamente ili ukrase (frizove) na tabli, a učenici u svojim sveskama. To su ustvari određena slova povezana međusobno od početka do kraja redka, a zatim su prostori između njegovih dijelova obojeni sa 2-3 boje. Učitelj može donijeti unaprijed pripremljene ornamente na papiru.

Poslije ornamenata slijedi vježbanje u povezivanju iste kombinacije crta (tj. povezanih dijelova nekih pisanih slova ili cijelih slova) neprekidno tokom cijelog reda što je slično neobojenim ornamentima.

Zadaci treba da budu primjereni uzrastu učenika i cilju pripremnog vježbanja, pa u obimu grafičke vježbe ne treba pretjerivati. Ovakve vježbe izvode se u sklopu raznovrsnih aktivnosti u pripremnom periodu, a obično se daju na kraju časa, poslije napornijeg rada

Prethodna

Pripreme za usvajanje štampanih slova i učenje čitanja

Direktnu osnovu za usvajanje slova i učenje čitanja i pisanja čini osposobljavanje učenika da uočavaju sastavne dijelove našeg govora. Tokom pripremnog perioda učenici treba da shvate da se naš govor sastoji od rečenica, rečenice od riječi, a riječi od glasova (slova). Učitelj ne smije da daje učenicima definicije pojmova rečenica, riječ i glas i da ihopterećuje zapamćivanjem definicija, već da prikladnim vježbama omogući da učenici usvajaju te govorne elemente i da ih pojmovno shvataju.

Do razumijevanja i usvajanja pojma rečenice može se doći globalnim ili sintetičkim načiinom.

• Globalni način - nauči se čitati cijeli tekst, odnosno sve rečenice globalno. Rečenice su napisane u redove. Nastavnik naglašava da se na kraju svake rečenice nalazi tačka.
• Sintetička metoda - učenici nauče riječi, zatim na osnovu njihsklapaju rečenicu  uslovarici ili ih pišu štampanim slovima u svesku. Na taj način učenik će primjetiti da rečenicu čine međusobno povezane riječi. Polazi se od lakših rečenica (dvije riječi, zatim tri i više).

Učenici tokom raznovrsnih vježbi treba da shvate (a ne da definišu) da je u rečenici realizovana sinteza smisla pojedinih riječi u njenoj strukturi.

U formiranju pojma riječ možemo ići globalnim putem tako što ćemo analitičkim postupkom određenu rečenicu rastavljati na riječi. Zajednički se izgovara riječ po riječ, može u rečenici, utvrđuje se broj i redosljed riječi u rečenici. Sintetički postupak formiranja riječi je odbačen od većine metodičara. Prihvatljivi je psihološki ili induktivni način formiranja pojma riječi u kojima se polazi od predmeta, pa preko slike tog predmeta, dolazi do imena tog predmeta ili pojma riječi. Na brojnim primjerima učenici će ustanoviti da za svaku stvar, životinju, biljku, čovjeka, postoje riječi koa i imena.

Razumijevanje i usvajanje pojma glas u pripremnom periodu postiže se analitičkim postupkom i indirektnim postupkom. Ovim postupkom analizira se svaka riječ u rečenici na glasove.

• Npr: "Milan crta loptu." , učenici će u horu, zatim pojedinačno, izgovarati glas po glas u svakoj riječi (M-i-l-a-n c-r-t-a l-o-p-u)

Induktivni postupak u formiranju pojma glas podrazumijeva primjenu metode normalnih glasova. Tim postupkom traže se i oponašaju zvukovi ili onomatopejski glasovi u prirodi. Počinje sa pričom iz koje izvlačimo glas kako zuji pčela- z-z-z-z-z-z, kako plače malo dijete a-a-a-a-a-a-a, kako čobani dozivaju o-o-o-o-o, itd.

U pripremnom periodu posebnu vrijednost imaju analitička vježbanja koja se realizuju samo na usmenom nivou. Takvim vježbanjem razvija se fonetski sluh (sposobnost razlikovanja glasova) koji djeci omogućuje da uspiješno izdvaja glasove (foneme) od kojih su sastavljene riječi, te da određuju poziciju pojedinih glasova u glasovnom kontekstu.

Analitička vježbanja imaju dvije etape:

• uočavanje pojedinih glasova na početku, na kraju i u sredini riječi,
• rastavljanje (kraćih, lakših, zatim dužih, težih) riječi na glasove

Nakon uvođenja učenika u analitička vježbanja, počinjemo sa sintetičkim vježbanjem, da bismo ih ubrzo organizovali uporedo što je od posebne važnosti u pripremama za ščitavanje i čitanje. Ubrzo se prelazi na istovremeno izvođenje ili na kombinaciju ovih vježbi, odnosno na analitičko-sintetička vježbanja. Složenija su ali učenike više misaono angažuju i jedan su od najznačajnijih preduslova za savladavanje početnog čitanja i pisanja.

Od prvog dana školskog rada učitelj treba da izaziva želju učenika za čitanjem. To se čini na različite načine, kao npr:

• donošenjem ilustrativnih knjiga i časopisa na čas
• čitanjem kratkih zanimljivih priča
• pisanjem na tabli važnih poruka
• čitanjem pitalica i zagonetki
• organizovanjem jezičkih igara
• posebno studiozno pripremljenih i kreativno organizovanih dinamičkim, međusobno prožetim i adekvatno izmjenjivim, akustičnim, govornim, analitičko-sintetičkim, ostalim vježbanjima tokom priprema za usvajanje slova i učenja početnog čitanja.

Prethodna Sljedeća

Opšte karakteristike pripremnog perioda u nastavi početnog čitanja i pisanja

Pripremni period treba da traje samo toliko vremena u kojem će se učenici solidno pripremiti za  uspješno učenje čitanja i pisanj u čemu je i osnovna funkcija tog nastavnog perioda. Trajanje pripremnog perioda zavisi od rezultata prethodnog ispitivanja predznanja učenika, odnosno od sastava svakog odjeljenja prema prethodnom poznavanju slova i mogućnosti čitanja i pisanja većine učenika.

Opšte karakteristike nastave u pripremnom periodu su:

• CJELOVITOST - jer dijete zapaža i doživljava svoju okolinu integralno i metodički je neprihvatljivo tokom cijelog časa obrađivati sadržaje jednog izolovanog nastavnog predmeta.
• CJELISHODNOST - podrazumijeva se neophodnost hasnog formulisanja i realizovanja opštih i posebnih zadataka nastave u pripremnom periodu.
• Opšti zadaci su: 
• međusobno upoznavanje učenika i izgrađivanje odjeljenskog kolektiva
• snalaženje djece u školskoj sredini
• upoznavanje elementarnih oblika ponašanja u toj sredini
• razvijanje navika slušanja govornika, postavljanja pitanja i odgovaranja na njih
• osposobljavanje učenika za korištenje udžbenika (bukvara ili početnice), sveske i pribora za pisanje
• Posebni zadaci razlikuju se posebnim vježbama u okviru neposrednih priprema učenika za početno čitanje i pisanje.
• DINAMIČNOST - djeca ne mogu dugo da zadrže pažnju na istom sadržaju, pa zato pripremna nastava tokom časa treba da bude što dinamičnija. Metodičari preporučuuju učiteljima da svakih 10-15 minuta mijenjaju način i sadržaj vježbanja.
• STIMULATIVNOST - nastavne aktivnosti treba da bude radoznalost u učenicima, da jačaju motivaciju za učenje, da doprinose intenziviranju njihovog psihofizičkog razvoja, a posebno da omoguće sticanje znanja, vještina i navika neophodnih za usvajanje početnog čitanja i pisanja.
• RAZNOVRSNOST - vježbanja u pripremnom periodu treba da budu raznovrsnija i bogata tokom cijelog razdoblja, a i na svakom času, što se postiže metodički osmišljenom organizacijom i izmjenjivošću zanimljivih dječijih igara, posmatranja, oponašanja, govorenja, crtanja islično.

Prethodna Sljedeća

Pripremni period u nastavi početnog čitanja i pisanja

Poslije ispitivanja predznanja (prethodnih znanja) djece iz poznavanja strukturnih elemenata usmenog govora, prepoznavanja čitanja i pisanja slova, sljedi pripremni period u nastavi početnog čitanja i pisanja.
Ovaj period ima specifične zadatke, opšte karakteristike, sadržaje rada i metodičke tokove u izvođenju raznovrsnih vježbi pripremanja djece za život i rad u školi, a posebno za učenje početnog čitanja i pisanja.

Trajanje i sadržaj priprema za početno čitanje i pisanje zavise od više faktora, a naročito od dječijih prethodnih znanja i sposobnosti i od odabranog metodičkog postupka u usvajanju slova i početnom opismenjavanju. Brojne su specifičnosti priprema za početno čitanje i pisanje po kompleksnom postupku u usvajanju slova, čitanja i pisanja, a istakli smo ih prilikom pokazivanja ovog postupka.

Sljedeća

Ispitivanje poznavanja pisanja

Prethodna osposobljenost djeteta za pisanje može se ocjenjivati na dva načina:

• Označavanjem pisanih slova koja dijete pravilno napisalo te konstatovanje eventualne mogućnosti pisanja riječi i rečenice.
• Vrijednovanje uspješnosti pisanja tako što, npr:
• za tri napisana slova - 1 bod,
• pravilnos povezanosti tečno oblikovanih pisanih slova 1-20 bodova
• pravilno oblikovanje i pretežno nepravilno povezana slova 1-3 boda
• djlomično prqavilna povezana slova 4-9 boda
• pretežno pravilna povezanost 10-14 bodova i
• pravilna povezanost svih ili gotovo svih pisanih slova u riječima 15-20 bodova

PRILOG1

Prethodna

Ispitivanje poznavanja čitanja

Tekstove za provjeravanje priprema učitelj i to tako što će na posebnim listićima ispisati krupnije velikim štampanim slovima kratke tekstove. Uz svaki tekst treba zapisati i pitanje koje će se postaviti učeniku da bi se provjerilo da li je razumio šta se od njega traži.

Npr:

1. VLADO JE RAZBIO ČAŠU.
   TATA GA JE IZGRDIO.
   (Šta se dogodilo Vladi?)
2. MAJA SE IGRALA LOPTOM.
   LOPTA SE OTKOTRLJALA POD AUTO.
   MAJA PLAČE.
   (Zašto Maja plače?)

Ispitivač ocjenjuje tehniku čitanja primjenjujući sljedeće kriterijume koji se inače smatraju pravilnim:

• TEČNO ČITANJE - kada dijete čita povezujući riječiu rečenici i prirodno ih naglašava.
• ČITANJE RIJEČ PO RIJEČ - kada dijete jednim pogledom obuhvata cijelu riječ i izgovara je bez usporavanja, ali svaku riječ čita odvojeno.
• ŠČITAVANJE - dijete koje je usporeno, ali pravilno, bez prizvuka čita pojedina slova slivajući ih u cjelinu riječi.
• SLOGOVNO ŠČITAVANJE - kada dijete jednim pogledom obuhvata i izgovara cijele slogove koje takođe sliva u riječi.

Nepravilan način je:

• SRICANJE - koje može biti glasovno i slogovno
• GLASOVNO SRICANJE - dijete koje prvo naglas ili u sebi imenuje slovo po slovo u nekoj riječi, zatim izgovara cijelu riječ.
• SLOGOVNO SRICANJE - djeca koja jednim pogledom obuhvataju i čitaju slog po slog nepovezano, a zatim izgovore cijelu rečenicu.

Za vrednovanje tehnike čitanja prilikom ispitivanja može se primjenjivati raspon 0-15 bodova:

• poznavanje slova 1-3 boda
• sricanje 4-6 bodova
• ščitavanje 7-12 bodova
• čitanje 13-15 bodova

Vrednovanje logike čitanja ili nivoarazumjevanja pročitanog kraćeg nepoznatog teksta, smatra se metodološki jednostavnim. Može biti i tekst na kome se ocjenjuje i tehnika i logika čitanja. Podrazumijeva se da takav tekst prvačić čita jedanput. Tekst sadrži 10-12 pojmova. Kada dijete završi čitanje, ispitivač ocijeni tehniku čitanja i traži da dijete prepriča sadržaj pročitanog teksta,a zatim da odredi naslov koji će u jednoj ili dvije riječi ili kratkoj rečenici odrediti smisao pročitanog teksta. Vrednuje se broj reprodukovanih pojmova, njihov redosljed, logika, povezanost i shvatanje fabule i ideje teksta.

Skala ocjene logike čitanja:

• ne pokušava da prepriča pročitano - 0 bodova
• pokušava da prepiča tekst ali slabo uspjeva (3 pojma) - 1-3 boda
• zadovoljavajući nivo prepričavanja (4-6 pojmova) - 4-6 bodova
• uspješno prepričava (7-9 pojmova) razumije većinu sadržaja - 7-9 bodova
• prepričavanjem pokazuje potpuno razumijevanje sadržaja 10-12 bodova
• daje adekvatan  naslov pročitanom tekstu 1-3 boda

PRILOG1

Prethodna Sljedeća

Ispitivanje poznavanja slova

Poznavanje slova provjerava se tako što se djetetu pokazujejedno po jedno slovo (na slovarici, plakatu, na evidentnom listu, u tekstu...), pitajući ga: "Koje je ovo slovo?", "A ovo?". 

Svako slovo koje dijete zna označava se zaokruživanjem u tekstu, za ispitivanje, na evidentnom listu, na papiru, itd.

PRILOG 1

Prethodna Sljedeća

Ispitivanje govornih sposobnosti

Kada ispitivač (učitelj, profesor razredne nastave, pedagog) uspostavi kontakt u kome prvačić prirodno sarađuje, organizuje ispitivanje njegovih govornih sposobnosti. Podstiče ga da slobodno govori (ili da razgovara) o nekoj zanimljivoj temi kao npr. o omiljenoj igrački ili životinjici, o voljenoj osobi, najboljem drugu, igri, predmetu, slici, sportskom događaju, srtanom filmu i sl.

Tokom usmenog izražavanja pojedinog djeteta, ispitivač vrši procjenu jezičkog izražavanja, reprodukcije sadržaja, bogatstva rječnika i eventualnih nedostataka u govoru. Ispitivač diskretno evidentira svoja zapažanja.

Metodološki obučen ispitivač može vršiti preciznije procjenjivanje i bodovanje nivoa razvijenosti govorne sposobnosti svakog pojedinca.

Npr: 

• reprodukovanje kraćeg sadržaja uz stalno podsjećanje - 1 bod (povremeno 2-3 boda)
• samostalno doslovno reprodukovanje - 4 boda
• samostalno slobodno reprodukovanje - 5-6 bodova
• dijete koje ima izrazite mogućnosti - 6 bodova

Važno je dase uspostavi što adekvatniji omjer između broja mogućih bodova za pojedine strukturne elemente usmenog govora. Ukupni skorovi mogli bi biti indikatori pokazatelji prilikom približnog ujednačavanja odjeljenja.

PRILOG 1

Prethodna Sljedeća

Ispitivanje prethodnih znanja u početnom čitanju i pisanju

Neki poznati pedagozi i metodičari razlikuju opšta ispitivanja značajna za cjelokutno školovanje djeteta (tjelesna razvijenost, inteligencija, emocionalna i socijalna zrelost, opšta znanja, ispitivanja sluha, vida, govora) i posebna ispitivanja relevantna za nastavu početnog čitanja i pisanja. 

Posebni ispiti obuhvataju sljedeće kategorije predznanja:

• GOVORNE SPOSOBNOSTI
• Slobodno jezičko izražavanje:
• samostalno i cjelovito
• uz pomoć sagovornika
• leksika (riječnik) - pasivna i aktivna;

• Reprodukovanje kraćeg sadržaja
• samostalno
• doslovno
• slobodno
• podsticanjem
• povremeno
• stalno
• Nedostaci u govoru:
• odstupanje od jezičkog standarda
• lokalizmi
• morfološke i fonetske deformacije
• govorni poremećaji
• tepanje
• umkanje
• mucanje
• brzopletost

• POZNAVANJE SLOVA
• Poznavanje velikih štampanih slova
• Pisanje velikih štampanih slova
• Poznavanje malih štampanih slova
• Prepoznavanje velikih pisanih slova

• ČITANJE
• Tehnike čitanja (nivoi, stepeni):
• poznavanje slova (bez čitanja)
• sricanje
• ščitavanje
• čitanje
• Logika čitanja (stepen razumijevanja pročitanog)
• ne pokušava  da prepriča pročitano
• pokušava da prepriča pročitano ali slabo uspijeva
• zadovoljavajući nivo prepričavanja
• uspješno prepričava
• vrlo uspješno prepričava, reprodukujući većinu sadržaja sa razumjevanjem
• prepričavanjem pokazuje potpuno razumjevanje sadržaja
• daje naslov prepričanom tekstu

Neophodno je obratiti pažnju na eventualne nedostatke i teškoće u čitanju i pisanju, a izrazitije nedostatke uočiti i preporučiti pedagogu škole da uputi dijete na logopedski ili adekvatan stručan pregled i tretman.

Ispitivanje znanja vrši se prije izvođenja nastave ili na njenom samom početku. Ispitivanje vrše učitelji uz konsultovanje stručne literature.

Za ispitivanje treba pripremiti sljedeća sredstva:

• slovarice
• karton sa ispisanim riječima ili rečenicama, štampanim ili pisanim slovima
• prikladne nepoznate tekstove
• tabele za unošenje pojedinačnih rezultata
• poželjan je kasetofon sa snimljenim pričama u kojima su uočljivi tok radnje i postupci likova
• pripremljen test predznanja čitanja i pisanja.

Sljedeća

Faktori izbora metoda i postupaka u nastavi početnog čitanja i pisanja

Na izbor opštih (didaktičkih) nastavnih metoda utiču društveno-ekonomska i socijalno-kulturna razvijenost, materijalno-tehnička i nastavno-tehnološka opremljenost škole, pedagoško-dodaktička osposobljenost učitelja i psihofizičke specifičnosti učenika. Na izbor specifičnih (posebnih) metoda i postupaka utiču relativno nepromjenjivi i promjenjivi faktori. 

Nepromjenjivi faktori su:

• struktura jezika i sistem pravopisa,
• pedagoško (i didaktičko-metodičko) nasleđe.

Promjenjivi faktori su:

• dometi metodičke teorije,
• sveopšta osposobljenost učitelja,
• njihova društvena pozicija,
• sistem vrijednosti i profesionalno iskustvo,
• nivo i struktura predznanja, sposobnosti i interesovanja učenika,
• kulturno-obrazovni status roditelja,
• materijalno-tehnička osnova.

Danas metodičari, s obzirom na to koje metode i postupke usvajanja početnog čitanja i pisanja primjenjuju i zastupaju, možemo razvrstati u dvije grupe:

• Smatraju da se treba opredjeliti za masovnu primjenu kompleksnog postupka i suprostavljaju se bilo kakvom kombinovanju sa ranije primjenjivanim metodama i postupcima jer bi to dovelo do povezivanja suprostavljenih metodskih pristupa, proizvoljnosti i improvizacije.
  
• Opredjeljuje se za tzv. KOMBINOVANU METODU koja nastaje uzimanjem metodički prihvatljivih rješenja iz okvira posebnih metoda početnog čitanja i pisanja:
  
• Iz globalne metode uzimaju saznanje da je riječ globalitet prirodne govorne komunikacije i grafičke strukture i ovo koristiti u pripremnom periodu kada dijete spaja značenje riječi sa odgovarajućim slikovnim sadržajem.
• Iz analitičko-sintetičke uvažava se zahtjev za analizom i sintezom strukturnih elemenata govora
• Uzimaju se prednosti posebnih postupaka i to:
  
• jednostavnost i postupnost monografskog
• racionalnost i ekonomičnost grupnog
• spontanitet, fleksibilnost, igrovnost, privlačnost i saznajno-stvaralačka stimulativnost kompleksnog

Prethodna

Unapređivanje primjene kompleksnog postupka

• Uređivanje učioničkog prostora – pedagoški osmišljen, zidovi ukrašeni slovima koja su predstavljaju na neuobičajen i duhovit način, pano pun kratkih saopštenja, porukama na trakama papira, likovnim i literarnim radovima, slikama predmeta i bića sa njihovim nazivima ispod, zidna ilustrovana slovarica na pristupačnom mjestu, polica za izložbeni prostor, kutak za odjeljensku biblioteku, raspored stolova i stolica da se đaci gledaju u lice.
• Unapređivanje planiranja i pripremanja. Globalno planiranje tek poslije ispitivanja prethodnih znanja.
• Inoviranje procesa savladavanja početnog čitanja i pisanja u toku realizacije neposrednog nastavnog procesa jedno je od glavnih obilježja kompleksnog postupka.
• Vrednovanje

Prethodna Sljedeća

Kompleksni postupak u usvajanju slova, čitanja i pisanja

Veoma se razlikuje od ostalih postupaka pa ga neki metodičari, sljedbenici Jelene Mioč, shvataju kao posebnu metodu. Ne polazi se od glasa ili grupe glasova (kao kod monografskog ili grupnog postupka u glasovnoj analitičko-sintetičkoj metodi) ili od slike riječi (kao u globalnoj) već od misaono-logičkog sadržaja riječi i rečenica.

Ovaj postupak usmjeren je prije svega na shvatanje smisla sadržaja uz pomoć slušnog zapažanja riječi i rečenica koje se grafički izražavaju i predstavljaju na slovarici.Tako učenici ne doživljavaju slova i napisane riječi kao posebne znakove, apstrakcije, kao konačan cilj kojeg treba dostići, već kao sredstavo za izražavanje misli, poruka, želja, osjećanja.

Još u pripremnom periodu učenici se uvode u shvatanje suštine čitanja i to istovremenim ščitavanjem (ponekad i čitanjem) i zapisivanjem riječi i rečenica ali bez zahtjeva i pretenzija da djeca nauče slova i čitanje.

Slova se obrađuju tako da se pokazuju sva slova koja se usvajaju u povezanosti sa glasovima. Svaki učenik je stalno u kontaktu sa svim slovima u raznim svakodnevnim aktivnostima. Nema norme u broju slova koja se trebaju usvojiti, u redslijedu, svako uči ono što ne zna i to po samoizboru. Napredovanje je uslovljeno kvalitetom i kvanititetom prethodnih znanja, intelektualnih i ostalih sposobnosti, interesovanja, a sve to do maksimuma koristi u okviru kompleksnog postupka.

Očiglednost je na osmišljen način, znatno zastupljena, zidovi učionice su puni slova, slika sa napisanim riječima, porukama, te su djeca u stalnom kontaktu sa svim tim i to na nenametljiv, neuobičajen, a ponekad i na duhovit način. Svaki čas po kompleksnom postupku mora biti dobro organizovan, a učitelj pripremljen na nepredvidivosti.Čas ima svoje značenje i puni smisao tek u dužem nizu časova tj. u širem kontekstu aktivnosti.

Prednosti:

• u potpunosti se koriste prethodna znanja
• široka mogućnost razvijanja individualnih verbalnih, kreativnih i intelektualnih sposobnosti
• raznolike nastavne aktivnsoti, oblici rada, sredstva i didaktički materijal omogućuju visok nivo individualizacije učenja i napredovanja učenika u početnom čitanju i pisanju prema pojedinačnom tempu do ličnog maksimuma
• racionalnije, ekonomičnije i efikasnije, te ostaje više vremena za uvježbavanje
• češće se prati, ispituje i objektivno ocjenjuje postignuće učenika
• podstiče učitelja na aktivniji i kreativniji odnos prema pripremanju, organizovanju, izvođenjau, praćenju i unapređivanju nastave početnog čitanja i pisanja

Prigovori  nekih metodičara:

• ova intenzivna nastava opterećuje prvačiće jer za kratko vrijeme moraju da usvoje mnoštvo znakova i operacija
• pošto je riječ o koncepciji odvojenog čitanja i pisanja, ne počinje se od početka škosle godine sa učenjem čitanja i pisanja te se ne može prihvatiti kao efikasno i racionalno u savladavanju početne pismenosti, mnogo uspješnije je riješen problem početnog čitanja od početnog pisanja
• teži je za učitelja jer mnogo više vremena i energije ulaže na neposrednom pripremanju, izvođenju nastave i dodatnom stručno-metodičkom usavršavanju
• zbog raznovrsnosti didaktičko-metodičkog materijala potrebna su veća materijalno-finansijska sredstva.

Takođe, neki iskazuju i sledeće rezerva:

• zanemaruje se da je ovaj postupak dio glasovne analitičko-sintetičke metode i protagonisti kompleksnog postupka ističu njegovu prednost nad ovom metodom
• veliki rakorak između teorijskih postavki i rješenja u praksi npr. „ne polazi se od glasova, riječi i slike nego od smisla riječi“, ali kako će početnik stići do smisla ako ne prepoznavanjem svakog glasa pojedinačno, bez obzira na našu želju da izbjegnemo takav pristup.
• u etapi učenja slova omogućena je individualizacija napredovanja jer je udovoljeno načelu samoizbora, ali u fazi ščitavanja i čitanja ne jer učenici čitaju sa listova iste tekstove ( a ne kraće ili duće, jednostavnije i složenije)
• ne posvećuje se dovoljna pažnja zvučnom sastavu riječi, njenoj artikulaciji, niti diskriminaciji između glasova i slova.Razumjevanju smisla pročitanog ipak treba da prethodi vizuelna percepcija kao rezultat savladanog anačitičko-sintetičkog postupka u čitanju.

Prethodna Sljedeća

Grupna obrada slova

Kompromisno rješenje između zastarjelog, jednostavnog i neefikasnog monografskog i vrlo složenog, težeg ali efikasnog kompleksnog postupka, ublažavaju se osnovni nedostaci monografskog bez radikalnih i složenih koncepcijsko-metodičkih promjena.

U zavisnosti od frekventnosti glasova - slova u strukturi određenog jezika (govora i pisma), od fonemske jednostavnosti glasa i grafičke strukture slova, mogu se formirati različiti modeli grupisanja slova:

• I MODEL (grupno ćirilica)
  Мм-Аа, Ии-Шш, Нн-Оо, Рр-Ее, Сс-Јј, Вв-Уу-Тт, Пп-Лл-Кк, Зз-Бб-Гг, Дд-Жж, Чч-Љљ, Цц-Њњ, Ћћ, Џџ-Ђђ, Фф-Џџ
  (Nastava početnog čitanja i pisanja - Titograd, 1975.)

• II MODEL (grupno ćirilica)
  Мм-Аа, Тт-Ии, Нн-Оо-Сс, Ее-Пп-Уу-Јј-Шш-Лл, Вв-Рр-Зз, Кк-Дд, Љљ-Жж-Бб, Гг-Чч, Њњ-Ћћ, Џџ-Хх-Цц, Ђђ-Фф.
  (Nastava početnog čitanja i pisanja - Beograd, 1972.)

• III MODEL (grupno ćirilica)
  Аа-Мм-Ии-Шш-Нн-Ее, Пп-Оо-Јј-Сс-Уу-Тт, Вв-Кк-Дд-Лл-Пп-Гг, Бб-Цц-Зз-Ћћ-Хх-Чч, Љљ-Жж-Њњ-Фф-Ђђ-Џџ
  (Učenje otkrivanjem, Dečije novine - 1983.)

• IV MODEL (kombinovano, pojedinačno i grupno ćirilica)
  Аа, Мм, Ии, Тт, Оо, Нн, Сс, Ее-Пп, Јј-Уу, Лл-Љљ, Шш, Гг-Пп, Зз-Вв, Кк-Дд, Бб, Чч-Ћћ, Хх-Жж, Фф, Цц-Њњ, Ђђ-Џџ
  (Metodički priručnik uz bukvar i nastavne listove za I razred osnovne škole - Beograd- Novi Sad 1990.)

• V MODEL (kombinovano, pojedinačno i grupno, naizmjenična obrada velikih i malih štampanih slova - Latinica)
  A-I-M-N-E, O-S-Š, J-U, T-R-D, L-V, C-Č, P-G, a-e-o-v-š-u-i-c-č-j-p, n-m-l, g-t-d-r, Kk-Bb, Ćć, Zz-Žž, Nj nj-Lj lj, Hh-Ff, Đđ-Uu
  (Bukvar za I razred osnovne škole - Sarajevo - 1990.)

• VI MODEL (kombinovano monografska i grupna obrada slova, kombinovano veliko i malo štampano slovo - Latinica)
  I-O, A-U, M-N, R, Š, L-E, H-S, V-J, o-s-š-v, i-e, u-a, h, n-m, i-j, r, Kk, Pp, Zz-Žž, Dd-Bb, Tt, Gg, Cc-Čč-Ćć, Lj lj, Nj nj, Dž dž
  (Početnica Dobro jutro - Zagreb - 1983.)

• VII MODEL (grupna i monografska obrada, istovremena obrada velikih i malih štampanih slova - Latinica)
  Aa-Uu, Mm-Jj, Ee-Oo-Ii, Šš-Nn, Rr, Ll-Ss, Hh-Vv-Tt, Zz-Žž, Kk-Pp, Cc-Čč-Ćć. Bb-Ff, Dd, Đđ, Gg, Lj lj, Nj nj, Dž dž
  (Početnica Put u slovograd - Sarajevo - 1994.)

Postoje i različiti modeli grupisanja pisanih slova, što se razlikuje od grupisanja štampanih slova, jer su drugačiji oblici:

• I primjer (kombinovana, pojedinačna i grupna obrada velikih i malih pisanih slova - latinica )
  Mm-Aa, Nn-Oo, Ii-Šš, Pp-Tt, Ss-Ee, Kk-Ll-Zz, Jj-Uu, Rr-Dd, Lj lj-Žž-Čč, Gg-Hh-Nj nj, Bb-Vv, Ćć, Cc-Dž dž. Đđ, Ff

• II primjer
  i, n, m, o, a, e, Vv, Hh, Ll-Jj, A, M, N, Kk, Ss, Šš, E, O, Rr, Đđ, Tt, Pp, Bb, Zz-Žž, Cc-Čč, Lj lj, Nj nj, Ff, Đđ-Dž dž  

U odnosu na monografski postupak grupna obrada slova ima sljedeće prednosti:

1. sve više se oslanja na sve bogatija prethodna znanja djece
2. odbačen je razvučeni i dugotrajni pripremni period koji je sputavao želju učenika i roditelja da djeca što prije nauče da čitaju i pišu
3. povećava se broj djece obuhvaćene predškolskim vaspitanjem što daje bolju osnovu
4. skraćeno je vrijeme učenja PČiP što doprinosi dinamici, raznovrsnosti, zanimljivosti i intenzivnijem radu i razvoju učenika

Slabosti:

1. teža je od monografske jer za kraće vrijeme treba se uraditi veći broj zadataka te su djeca opterećena dodatnim aktivnostima što ih u većoj mjeri psiho-fizički angažuje, zamara i dekoncentriše, te učitelj treba da inicira promjenu aktivnosti, načina rada i odmora
2. grupnom obradom slova nije individualizirano učenje niti tempo napredovanja učenika u usvajanju slova, čitanja i pisanj
3. ubrzano učenje PČiP može se u nekim slučajevima i negativno odraziti na kvalitet čitanja i pisanja, dovesti do mehaničkog učenja, verbalizma, formalizma, neurednosti, nesigurnosti...pa se preporučuje svakodnevno vježbanje u glasnom i thom čitanju i raznim formama pisanja.

Prethodna Sljedeća

Monografski postupak u obradi slova

Obrađuje se jedno slovo na jednom času, nekada je bilo slovo četiri dana, pa dva slova sedmično, a danas jedno štampano ili pisano slovo, odvojeno ili uporedo, na jednom času. Češće se praktikuje uporedna obrada slova, tj. obrada štampanog i pisanog slova na istom času.

Etape usvajanja PČiP po monografskom postupku su:

1. priprema za PČiP
2. monografska obrada slova i uvođenje učenika u PČiP
3. usavršavanje čitanja i pisanja

Pripremni period za PČiP traje 1-3 sedmice, u zavisnosti od predznanja učenika, metodičke obučenosti nastavnika i materijalno-tehničkih uslova.

Sadržaji nastave u ovo periodu su:

• usvajanje pojmova glas, riječ, rečenica
• analitičke vježbe (analiza riječi na glasove)
• sintetičke vježbe (sinteza glasova u riječi)
• motoričke vježbe
• sve je prožeto vizuelnim i akustičnim vježbama.

Prije obrade pojma glasa preporučuje se obrada pojma riječ, i to od pojma predmeta, preko slike do naziva tj. pojma riječi.zatim se obrađuje glas, a rečenica se formira globalnim putem polazeći od teksta ili sintetičkim polazeći od riječi.

Tempo sledeće etape obrade slova je u praksi različit (obično do kraja 1.polugodišta). Redoslijed  obrade je dat u bukvaru.

Nakon ove etape u usavršavanju čitanja i pisanja se koristi čitanka i druga literatura, organizacija časa se vrši prema  metodičkim koncepcijama i zahtjevima rada na književnom tekstu.

Pozitivna obilježja monografskog postupka:

•  može se primjenjivati kod slabih predznanja učenika ili ako ih uopšte nemaju
• stečeno je više iskustva i metodičkih saznanja o ovom nego o ostalim postupcima
• pripremanje i izvođenje nastave je didaktičko-metodički jednostavnije (učitelji početnici ili oni koji ne skloni unošenju novina)
• udžbenik (bukvar) je najčešće koncepcijski pripremljen po monografskom postupku

Slabosti monografskog postupka:

• ne koristi prethodna znanja učenika koja su u stalnom porastu ( čak i oni koji već čitaju moraju raditi slovo po slovo)
• neekonomično i neracionalno, traje vrlo dugo što usporava napredovanje i u ostalim predmetima
• didaktičko-metodički šablonizam u vidu stalnog ponavljanja  istog redoslijeda etapa izaziva monotoniju, dosadu i demotiviranost učenika i učitelja

Prethodna Sljedeća

Glasovna analitičko-sintetička metoda

Osnovna intencija ove metode je što bolje shvatanje glasovne strukture govora. Uočavanje, slušno razlikovanje, racionalno poimanje je polazište i osnovno ishodište primjene ove metode. Zato se ona i naziva glasovna. Ova metoda nastala je usavršavanjem Žakotove metode. Neki metodičari smatraju da je pojednostavljivanjem nastala metoda normalnih riječi, a njenim usavršavanjem došlo je do analitičko-sintetičke metode. Glasovna analiza podrazimijeva sposobnost auditivne identifikacije pojedinačnih glasova (fonema) u strukturi riječi i utvrđivanje njihove pozicije u različitim riječima. Njihovo sjedinjavanje vrši se posredstvom sinteze.

Psihološke i pedagoške prednosti primjene ove metode:

1. Analitičke i sintetičke vježbe u pripremnom periodu, u procesu usvajanja slova, učenja čitanja i pisanja primjerene su vizuelnim, auditivnim, psihomotornim mogućnostima i intelektualnim sposobnostima prvačića.
2. Djeca lakše i brže zapamćuju, čitaju i oblikuju znakove (slova ili grafeme) kada mogu razlikovati adekvatne glasove (foneme).
3. Moderna analitičko sintetička vježbanja ne opterećuju početnike mehaničkim, neprirodnim, suvišnim, zamornim, šablonizovanim, verbalnim, vizuelnim i motoričkim aktivnostima svojstvenih pojedinim prevaziđenim analitičkim i sintetičkim metodama.
4. Raznovrsnošću analitičko-sintetičkih vježbanja sprečava se monotonija u nastavi, a održava i pojačava pažnja, svjesna aktivnost i jezičko stvaralaštvo učenika.
5. Vrijednost ovih vježbanja u okviru glasovno analitičko-sintetičke metode može se procjenjivati prema tome u kojoj mjeri doprinose razumijevanju i shvatanju smisla pročitanog i napisanog sadržaja.

Glasovno analitičko-sintetička metoda može se primjenjivati u svim etapama nastave početnog čitanja i pisanja, odnosno počinje u pripremnom periodu kada se usvajaju pojmovi: rečenica, riječ, slovo, glas, govor, pismo, predmet slika, itd.

Posmatranje i govor su polazne aktivnosti jer se tada izvode:

• vizuelne vježbe ili vježbe u posmatranju
• akustične vježbe ili vježbe u slušanju
• govorne vježbe (pričanje, prepričavanje, opisivanje)
• motoričke vježbe ili pripremne vježbe za pisanje

Učenici treba da shvate da se govor sastoji iz rečenica, a rečenica iz riječi. Naročito je bitno da učenici shvate razliku između glasa i slova. 

U početnom čitanju vrše se sljedeće analitičke vježbe:

1. zapažanje i izdvajanje rečenica u tekstu
2. identifikovanje riječi u rečenici
3. analiza riječi na glasove, zapažanje njene glasovne srukture, izdvajanje glasa i uočavanje njegove pozicije u riječi
4. zapažanje i razumijevanje veze između glasa (foneme) i slova (znaka, grafeme, pisane verzije izgovorenog) i označavanje izdvojenogglasa slovom.

Početno pisanje obuhvata:

• pisanje pojedinačnih slova (slovnih znakova, simbola, grafema)
• povezivanje pisanih slova u riječima
• pisanje rečenica

Učenici se aktiviraju u:

• izdvajanju relevantne riječi i uočavaju njenog glasovnog sastava, odnosno glasovnoj ili fonetskoj analizi (ŠUMA = ŠU-MA)
• izdvajanju određenog glasa i uočavanju njegovog položaja u strukri riječi (na početku, sredini, kraju)
• shvatanju odnosa između glasa i slova (glasove čujemo i izgovaramao, a slova vidimo i pišemo)
• pisanju slova
• pronalaženju slova na slovarici
• ščitavanjui i pronalaženju riječi u kojima je zastupljeno slovo
• sastavljanju (povezivanju, sintetiziranju) riječi u kojima se nalazi dotično slovo.
• pronalaženju slova u štampanom tekstu
• čitanju teksta (iz početnice, sa nastavnog listića sa plakata, itd.)
• pisanju i povezivanju slova u riječima
• povezivanju riječi u rečenicama

U okviru glasoven analitičko-sintetičke metode primjenjuju se tri metodska postupka obrade slova:

1. monografski postupak
2. grupni postupak
3. kompleksni postupak

Prethodna Sljedeća

Globalna metoda

U osnovi globalne metode je postupak takvog učenja čitanja gdje se predmet ili njegova slika, lice ili njegova slika, događaj ili njegova slika "spajaju" u svijest učenika, rječju ili rečenicom, ali se ne vrše analiza riječi na glasove-slova, već se ponavljanjem ona utvrđuje u svijesti kao misaona cjelina.

Npr. riječ lopta napiše se ispod slike lopte, zatim se razgovara o događajima u vezi sa loptom. Slika lopte se skloni, a ostaje riječ lopta koju djeca prepoznaju i ponavljaju.

Našem jeziku i pravopisu više odgovara ona metoda početnog opismenjavanja kojom se upoznaju svi glasovi i slova, gdje se uočavaju veze između glasova i njihovih odgovarajućih simbola (slova) i gdje se spajaju glasovi (foneme) i slova (grafeme) u strukturu riječi koje su nosioci smisaonog značenja, a takve mogućnosti sadrži glasovna analitičko sintetička metoda.

Globalna metoda može se povremeno koristiti naročito u pripremnom periodu za početno čitanje i pisanje. Međusobno povezane etape primjene globalne metode u nastavi početnog čitanja i pisanja su:

1. Pokazivanje slike predmeta ili bića uz koju je njen naziv-riječ (KUĆA, LOPTA, ŠUMA, MIŠO, MACA, TANJA...). Prvo se posmatra slika, određuje se šta (ili ko) je to, a zatim se izgovara riječ. Tako učenik ima mogućnost da konkretizuje sadržaj riječi koja prati likovnu ilustraciju;
2. Učiteljevo pisanje i izgovaranje riječi kao cjeline, što je prvi koraknjenog odvijanja od očogledno datog (konkretnog) sadržaja;
3. Uklanjanje ilustracije (slike) jer su je učenici zapamtili. Uz njeno posredovanje zadržali su u pamćenju i riječ. Pred učenicima je samo riječ koju oni iznova čitaju i izgovaraju;
4. Uklanjanje riječi kako bi se formiral predstava o njoj i zadržala do sljedeće eksplikacije. U spontanom razgovoru ponovo se pokazuje dotična riječ i provjerava da li je učenici prepoznaju kao globalnu jezičku strukturu.

Prethodna Sljedeća

Metoda normalnih riječi

Nastala je u drugoj polovici XIX vijeka. Ona je usavršena Žakotova metoda.

Praktična primjena ove metode sastojala se iz postupaka:

1. Pokazivanje predmeta (ili njegove slike)i njegovog naziva. Slika je zidna ili u udžbeniku. Ispod nje je ime predmeta-riječ koja počinje glasom-slovom koje treba naučiti. Slovo je nekad napisano crvenom bojom. Učitelj sa učenicima razgovara o dotičnoj stvari i slici. Učenici iznose svoja iskustva, zapažanja, poslovice, stihove i lsično.
2. Učenici crtaju predmet u svoje bilježnice. Ukoliko je crtež složeniji, učitelj ga skicira na tabli. Ispod crteža piše se naziv stvari-riječ.
3. Analiza riječi na slogove i glasove što čini učitelj, a zatim i učenici. Kada izgovara glasove, učitelj izgovara onaj koji treba obraditi. Učenici u napisanoj riječi traže dijelove odnosno pojedina slova.
4. Sinteza slogova i slova u riječi. Pisanje cjeline i njenih dijelova. Sastavljanje novih slogova u riječi.
5. Čitanje teksta u udžbeniku.

Prethodna Sljedeća

Metoda normalnih rečenica

Umjesto teksta za osnovu analize, metogičar Grafunden je uzimao kratke i jedinstvene rečenice nazvane normalnim rečenicama, npr. Dragan pjeva, Milica crta, mama šije.

Praktična primjena ove metode je slična postupku Žakotove metode teksta.

Prethodna Sljedeća

Metoda teksta (Žokotova metoda)

Među najpoznatijim protagonistima analitičkog puta u učenju čitanja isticao se francuski metodičar Žakoto (1770-1840).

Ova metoda se sastojala iz sljedećih etapa:

1. Učitelj čita prvu rečenicu glasno i polako pokazujući učenicima svaku pojedinu riječ. Zajedno sa učenicima ponavlja ovaj postupak, dok učenici ne nauče rečenicu napamet.
2. Učitelj izgovara pojedine riječi redom i na preskok, a učenici istovremeno pokazuju te riječi u tekstu, pa zatim obrnuto-učenici su govorili, a učitelj je pokazivao odgovarajuće riječi u tekstu.
3. Analiza riječi na slogove uz primjenu istog postupka (kao prilikom analize rečenice).
4. Analiza slogova na glasove, na isti način. Ovo se ponavlja dok učenici ne nauče svaki glas-slovo.

Kada je učenik bez greške znao da izgovara i pokazuje elemente govora-teksta (rečenica, riječ, slog, glas-slovo), prelazilo se na drugu, treću, četvrtu, itd. rečenicu. Nakon obrade teksta, obično dviju stranica, gotovo svi učenici znali su čitati.

Uporedo sa čitanjem djeca su učila i pisati. Poslije rastavljanja riječi na slogove i glasove, djeca su učila da pišu slova. Obrađivana su prvo lakša, zatim teža.

Nakon ove etape slijedio je sintetički postupak. Djeca su slagala, povezivala slova u slogove, slogove u riječi. Kasnije su pisali čitave rečenice.

Žakotova metoda imala je i nedostatke:

• mehaničko i nepotrebno ponavljanje
• verbalizam
• šablonizam itd.

Prethodna Sljedeća

Fonomimička metoda

Rad se započinje obradom jedinstavnog glasa. Pažnja za glas izaziva se pričom u kojoj dominira glas kao zvuk što izaziva uzbuđenje, a veže se za pokret koji prati određeni zvuk. Npr. kada obrađuje glas "O", učitelj priča kako se djevojčica uplašila miša, digla ruke "uokrug" i kriknula "O". Učenici ponavljaju takve pokrete oponašajući učitelja u pokretu usta i mimici.

Postojala je opasnost od površnosti učenja i suvišnosti igranja. Poslije upoznavanja određenog broja glasova ili slova djeca ili slažu ili povezuju-sintetizuju u cjelinu, odnosno riječ ili rečenicu.

Protivnici ove metode su govorili da ona sadrži okolišanje u učenju i da dodatno opterećenje je da učenici moraju da nauče fonografsku azbuku/abecedu.

Prethodna Sljedeća

Fonetička metoda (pojmovna)

Zbog prethodne neprirodnosti i drugih ograničenja ranije je napuštena metoda glasanja, a sada se pojavljuje u izmjenjenom obliku:

• Uočeno je da se prirodni glasovi (kao pčelinje zujanje) ne podudaraju potpuno sa glasovima ljudskog govora, pa ne odgovaraju fonetičkim zahtjevima.
  
  
• Istraživači dječijeg govora otkrili su da djeca neke glasove izgovaraju teže i da ih zamjenjuju lakšim glasovima.
  
  
• Neki fiziolozi ispitivali su potrebe praktičnih fonetskih vježbi kao što su
• ponavljanje izgovora pojedinih glasova nakon što ih učitelj pravilno izgovori
• izgovaranje jednosložnih riječi
• posmatranje procesa nastajanja glasa prema položaju usta i drugih govornih organa

Ovakva vježbanja izvođena su uz pomoć modela fotografija. Npr. na presjeku modela glave učenici su posmatrali oblik i položaj govornih organa što je služilo u sintetizovanju glasova.

Pri tome je učitelj tražio od učenika izgovaranje kao: "počni usnenim mumlanjem, a završi otvaračem"- izgovor MA.

Sve je ovo bilo teško za djecu pa se nije ni ova metoda održala.

Prethodna Sljedeća

Fonografska metoda

Tražena je veza određenog slova i oblika izvjesnog predmeta. Neka od ovih iskustava primjenjuju se danas u pojedinim udžbenicima za početno čitanje i pisanje.

Prethodna Sljedeća

Metoda prirodnih glasova

U trenucima različitih uzbuđenja ljudi izgovaraju normalne glasove, npr. kad nekoga pozivamo kažemo OOOOO, kad dijete vidi lijepu igračku kaže AAAAAA, kada kočijaš zaustavlja konja kaže EEEEE.

Životinje se oglašavaju prirodnim glasovima, npr. pčela zuji ZZZZZZ, a takođe neke stvari kao i sat budilnik-RRRRR.

Primjenom ove metode djeci je približavan glas. Učitelj je tražio da oni spajaju ili sintetizuju glasove, govoreći im zujite "O" - ZO. mumlajte "A" - MA.

Prethodna Sljedeća 

Slogovna metoda (silabička)

Čitenja treba početi kada su dječije mišljenje i govor dovoljno zreli za to. U osnovi ove metode je shvatanje da izolovani glas ne zvuči u govoru onako kao da je sam, te ga treba usvajati u slogovima koji su normalni glasovni skupovi. Početno čitanje vrši se po ovoj metodi tako što se govore i crtaju slogovi koji nešto znače (npr. TO ŠA) i oni se spajaju ili sintetiziraju u riječi, pa se zato ova metoda svrstava u sintetičke. Međutim, ova metoda je djelimično i analitička pošto se poslije naučenih slogova koji sadrže sva slova vrše analize slogova na glasove.

U primjeni slogovne metode bilo je dosta šablonizma, mehaničkog učenja, formalizma i verbalizma pa je i ova metoda ubrzo prevaziđena.

Prethodna Sljedeća

Metod vokalizacije

Ova metoda se razvila iz metode normalnih glasova. Primjenom ove metode normalnim glasovima dodaju se posebna imena kao npr. S = SKITAČ. Ovu metodu razvio je metodičar P. Lang. Preporučio je da se prilikom sinteze ili spajanja glasova suglasnik i vokal (samoglasnik) spoje, npr. zujite O (zzzzo), mumlajte A (mmma) itd.

Zvukove u prirodi, kao zujanje pčele ili mumlanje medvjeda ne podudaraju se prirodnim čovjekovim glasovima, pa je ova metoda u suprotnosti sa fonetičkom metodom. Takođe se ne može primjenjivati na sve suglasnike, što je još jedno njeno ograničenje.

Prethodna Sljedeća

Metod glasanja

Ova metoda pronađena je početkom 19. vijeka. Razlikujemo glas, znak i ime. Slova nisu nazivana imenima.

"Slijevanje" ili spajanje, sinteza glasova vrši se tako što učitelj prilikom čitanja sakrije drugo slovo, a učenici izgovaraju ili glasaju prvo slovo sve dok učitelj ne digne ruku sa drugog slova. Tada oni spajaju prvi glas sa drugim u jedan slog. Npr. m-m-m-m-i-i-i = mi.

Osnovne postavke metode glasanja danas se primjenjuju prilikom izvođenja početnih vježbi ščitavanja.

Prethodna Sljedeća

Metod sricanja

Ovo je najstarija metoda početnog čitanja i pisanja. Primjenjivali su je još stari Grci i Rimljani. Slova su suvajana abecednim redom.

Suština primjene ove metode je u tome što su se učila posebna imena slova, tj. svako slovo imalo je ime,

npr. B = buki, A = az  te bi riječ "baba"  nastala spajanjem ovih naziva (buki + az + buki + az = baba), što je vrlo nepogodno, neprirodno i mučno.

Metoda sricanja je primjenjivana dugo vremena alo zbog brojnih slabosti odavno se u praksi ne primjenjuje.

Prethodna Sljedeća

Specifične metode

Postoje različite klasifikacije metoda i postupaka u nastavi početnog čitanja i pisanja. Neki metodičai razlikuju zastarjele, prevaziđene metode početnog čitanja i pisanja (analitičke, sintetčke, analitičko-sintetičke sa monografskom obradom slova) i aktuelne, moderne i savremene metode (globalna, analitičko-sintetička metoda sa grupnom obradom slova ili sa kompleksnim postupkom u obradi slova i čitanja). Ovaj kriterijum klasifikacije je neprecizan.

Najčešći kriterijumi klasifikacije metoda početnog čitanja i pisanja je osnovni pristup u učenju slova i čitanja, i, razlikujemo dva takva pristupa:

1. Da se pođe od elementa jezika (glas, slovo), da se njihovom sintezom dođe do cjeline (riječ, rečenica, tekst). Npr. elementi (D+A+N) = (DAN) cjelina.
   Tada primjenjujemo sintetički metod.
2. Da se krene od jezičke cjeline (riječ, rečenica, tekst) i njihovom analizom dođe do elemenata (glas, slovo). Npr. riječ, cjelina (DAN) = elementi (D+A+N)
   Tada primjenjujemo analitičku metodu.

Prije analize i sinteze u pripremnom periodu izvrši se formiranje pojmova glas, slovo, riječ, rečenica. Sintezom se polazi od elemenata govora i pisma - glasova i slova i od njih se sastavljaju cjeline- riječi. Analitičkim metodom se ide obrnutom, tj, "rastavljanjem" cjeline ili riječi, čime se dolazi do njihovih dijelova - slova ili glasova.

PPrema osnovnom pristupu u učenju čitanja, metode i postupke u nastavi početnog čitanja i pisanja klasifikujemo:

• SINTETIČKE METODE
• metod sricanja
• metod glasanja
• metod vokalizacije
• slogovna (silabička) metoda
• metoda prirodnih glasova
• fonografska metoda
• fonetička (pojmovna) metoda
• fonomimička metoda

• ANALITIČKA METODA
• metoda teksta (Žakotova metoda)
• metoda normalnih rečenica
• metoda normalnih riječi

• GLOBALNA METODA

• GLASOVNO ANALITIČKO-SINTETIČKA METODA

Postupci u obradi slova:

• monografski postupak
• grupna obrada slova
• kompletni postupak

Prethodna Sljedeća

Opšte metode (didaktičke)

U didaktičko-metodičkoj literaturi (postoje različita pojmovna određenja metoda, nastavnog rada ili nastavnih metoda) ističe se da su nastavne metode naučno i praktično provjereni načini rada učenika i nastavnika u nastavnom procesu, kojima se pod rukovodstvom nastavnika ostvaruje optimalna uspješnost u usvajanju znanja, formiranju vještina i navika, razvijanju stvaralačkih sposobnosti i ostalih pozitivnih ličnosti učenika.

Univerzalni metod za predavanje svih nauka i za sticanjesvih vještina, naziva se MONOMETODIZAM. U drugoj krajnosti su zastupnici AMETODIZMA, koji negiraju nastavne metode i opredjeljuju se za potpunu slobodu u izboru načina nastavnog rada. Savremeni didaktičari i metodičari zalažu se za polimetodizam ili za primjenu većeg broja metoda u nastavi.

Naši savremeni metodičari i didaktičari prihvatili su klasifikaciju nastavnih metoda koju je dao Nikola Filipović:

• Metoda usmenog izlaganja ili monološka
• teorijsko predavanje
• predavanje sa upotrebom nastavnih sredstava
• predavanje prožeto razgovorom
• pripovjedanje
• usmeno opisivanje
• objašnjavanje
• Metoda nastavnog razgovora ili dijaloška
• katehetički razgovor
• majutički razgovor
• razvojni razgovor
• slobodan razgovor
• Metoda rada na tekstu u nastavi ili metoda čitanja
• Metoda pisanih radova - metod pisanja (različiti oblici pismenih vježbi)
• Metoda ilustracije
• Metoda demonstracije ili pokazivanja
• Metoda laboratorijskih radova
• Metoda praktičnih radova

Prethodna Sljedeća

Metode u nastavi početnog čitanja i pisanja

Metode i postupci u nastavi početnog čitanja i pisanja su stalno aktuelna, složena i izuzetno značajna pitanja kojim se bave metodičari i praktičari.

U nastavi početnog čitanja i pisanja primjenjuju se istovremeno dvije grupe metoda:

1. OPŠTE (didaktičke) NASTAVNE METODE - koje se koriste u nastavi većine predmeta i oblasti obrazovno-vaspitnog rada u školama svih vrsta i nivoa (kao i drugih pedagoških institucija)
2. SPECIFIČNE METODE - koje se primjenjuju samo u nastavi početnog čitanja i pisanja.

Sljedeća

Individualno planirana nastava

To je varijanta savremene autentične i potpunije individualizacije procesa učenja koja podrazumijeva pouzdano učiteljevo prepoznavanje teškoća, pogrešaka i nedostataka u čitanju i pisanju pojedinih slabijih učenika, kao i kvaliteta između prosječnih postignuća.

NA osnovu praćenja i ispitivanja uz korištenje raznolikih didaktičko-metodičkih materijala i diferencijacije nastavnih sadržaja učitelj priprema za slabije učenike programe individualnog korektivnog učenja i vježbanja čitanja i pisanja, a za iznadprosječne i darovite učenike priprema individualne programe stimulativno kreativnog vježbanja u čitanju i pisanju.

Uz učiteljevu pomoć, učenici samostalno razlikuju korektivne programe u dopunskoj,a stimulativne u dodatnoj nastavi. Kada se učenici međusobno upoznaju i kada budu u mogućnosti da nesmetano komuniciraju, postoje uslovi za privremeni tandemski rad u nastavi početnog čitanja i pisanja.

Prethodna

Individualizovani oblik rada

U nastavi početnog čitanja i pisanja postoje sve veće potrebe da učitelj u najvećoj mogućoj mjeri uvažava razlike u nivoima i strukturama dječijeg predznanja, mentalnih i psihomotornih sposobnosti, verbalnih i likovno grafičkih mogućnosti, razvijenosti radnih navika, saznajnih potreba, te da stvara uslove da se svaki učenik razvija do ličnog maksimuma.

Na ovom stupnju učenja čitanja i pisanj, postoje mogućnosti organizovanja sljedećih varijanti ili modaliteta individualizovanog nastavnog rada:

• rad na diferenciranim školskim i domaćim zadacima
• korištenje nastavnih listića
• inovativni oblici rada
• nastava različitih nivoa složenosti
• individualno planirana nastava
• mikro nastava
• novi oblici nastavnog rada
• interaktivna nastava različitih nivoa složenosti
• interaktivna problemska i egzemplarna nastava

Prednosti kompleksnog postupkau obradi slova nad monografskom i grupnom obradom slova, sastoje se naročito u proširenim mogućnostima individualizovane nastave. Savremeni metodičari ističu da domaći zadatak prvačića treba da proizilazi iz nastave, da ima jasan vaspitno obrazovni cilj i da za pojedine učenike bude različit kvantitativno i kvalitativno.

Kada su učenici naučili slova i usvojili do elementarnog stepena tehniku čitanja, prelazi se na usavršavanje usmjerenog, izražajnog čitanja i učenje pravilnog pisanja. Tada se mogu koristiti nastavni listići - na njima se daju primjereni nepoznati tekstovi za čitanje, ilustrovanje, prepričavanje, memorisanje.

Listići su pogodna sredstava za primjenu u indirektnoj nastavi početnog čitanja i pisanja u prvom razredu kombinovanog odjeljenja.

Prethodna Sljedeća