Rad se započinje obradom jedinstavnog glasa. Pažnja za glas izaziva se pričom u kojoj dominira glas kao zvuk što izaziva uzbuđenje, a veže se za pokret koji prati određeni zvuk. Npr. kada obrađuje glas "O", učitelj priča kako se djevojčica uplašila miša, digla ruke "uokrug" i kriknula "O". Učenici ponavljaju takve pokrete oponašajući učitelja u pokretu usta i mimici.
Postojala je opasnost od površnosti učenja i suvišnosti igranja. Poslije upoznavanja određenog broja glasova ili slova djeca ili slažu ili povezuju-sintetizuju u cjelinu, odnosno riječ ili rečenicu.
Protivnici ove metode su govorili da ona sadrži okolišanje u učenju i da dodatno opterećenje je da učenici moraju da nauče fonografsku azbuku/abecedu.
Nema komentara:
Objavi komentar