Mutizam

Mutizam se manifestuje u formi promjene uporne šutnje.

Može biti izazvan:

• negativizmom (tvrdoglavost, prkos, agresivnost)
• psihotičnim stanjem (ravnodušnost, apatija, depresija...)
• mentalnom insuficijencijom.

Najčešće iziskuje specijalno terapijski sistem.

Prethodna

Bradilalija (patološki spor govor)

Bradilalija se češće pojavljuje kod mentalno nedovoljno razvijene djece.

Obilježja takvog govora su:

• usporenost
• neprirodno produžavanje svih glasova, a posebno samoglasnika
• sporo hvatanje poruka

Blaži slučajevi mogu biti posljedica razmaženosti, povlađivanja , prezaštićenosti i ostalih nepravilnosti u porodičnom vaspitanju, koje se mogu eliminisati pedagoškim obrazovanjem roditelja i savjetodavno-pedagoškim radom učitelja i školskog pedagoga sa njima.

Bradilalija se može eliminisati :

• vježbama artikulacije,
• govornim igrama,
• brojalicama,
• vježbama usklađivanja pokreta tijela i govornog izraza (npr. ovako se kosi trava, ovako se usisava, itd.)

Prethodna  Sljedeća

Govorni blok

Ispoljava se u naglom prekidu govora bez uočljivog razloga. Nakon takvih prekida, govor se povremeno nastavlja. U težim slučajevima prekida se i tok govora i misli. Takav govorni blok proizilazi iz psihičkih smetnji što zahtjeva psihoterapeutski tretman.

Blaže forme govornog bloka mogu se otklanjati:

• pedagoškim taktom
• tolerantnošću
• razumijevanjem
• učiteljevim olakšavanjem govorne komunikacije

Prethodna Sljedeća

Tahilalija (brzopletost)

Uzrokovana je nepotpunom sinhronizacijom misaonog procesa i govornog iskaza. Manifestuje se u nepravilnom izgovoru pojedinih glasova, ispuštanju glasova slogova i riječi zbog pretjerane brzine govora. Nekad je to nerazumljiv govor.

Tahilalija se može otklanjati:

• produžavanjem vremena posmatranja (slike, predmeta, modela...),
• čitanja teksta, tj. odlaganjem početka govora o tome,
• vježbama slušanja i opononašanja uzročnog govora.

Prethodna Sljedeća

Unkanje

Unkanje podrazumijeva nepravilna artikulacija pojedinih glasova koji se izgovaraju djelimično kroz nos.

Rijetko se javljaju kao pokušaj djeteta da oponaša govor njkave osobe iz neposredne okoline.

Prethodna Sljedeća

Mucanje

Mucanje je teži govorni poremećaj. Karakteristični vidovi mucanja su:

• Duži zastoji i prekidi u govoru
• Ponavljanja riječi zbog stezanja (grčenja) glasnica i ostalih govornih organa.

Blaža forma poznata je kao zamuckivanje. Neposredni uzrok mucanja je strah od govornog komuniciranja. Uzroci su obično psihološke prirode (razne traume, pogrešno porodično vaspitanje, nesigurnost i slično).

Blaže oblike mucanja treba otklanjati:

• Stvaranjem ugodne govorne atmosfere
• Upoznavanjem ostale djece da ne obraćaju pažnju na mucanje
• Sinhronizacijom govora i praktičnih okativnosti (cranje, modelovanje, izrezivanje)
• Namjernim usporavanjem dječijeg hora
• Horskim čitanjem
• Insistiranjem da se čitanje započinje šapatom, pa da se postepeno pojačava.
• Motivisanjem djece da iznose svoje utiske o likovima i zbivanjima u umjetničkim štivima i slično.

Prethodna Sljedeća

Tepanje

Tepanje je najčešći govorni poremećaj djeteta predškolskog i mlađeg školskog uzrasta koji se manifestuje kao:

• Nepravilan izgovor određenih glasova (L, R, Ć, Č, Ž)
• Međusobna zamjena glasova (J-L, Ž-Z, Č-ć. R-L)
• Izostavljanje pojedinih glasova (B, P, M, H, F, C)
• Premještanje glasova i slogova

Pogrešno govorno vaspitanje u porodici može biti uzrok lakših slučajeva tepanja.

Prethodna Sljedeća

Govorni poremećaji i teškoće u pisanju

Govorni poremećaj ili mane (koji negativno utiču na čitanje i pisanje):

• Tepanje
• Mucanje
• Unkanje
• Tahilalija (brzopletost)
• Govorni blok
• Bradilalija (patološki spor govor)
• Mutizam

Govorne poremećaje, nedostatke i teškoće čitanja i pisanja moguće je posmatrati i kao uzroke školskog neuspjeha i usporenog napredovanja u psihološkom razvoju djeteta.

Sljedeća

Usavršavanje pisanja

Savladavanje i usavršavanje pisanja za većinu učenika mnogo je teže nego usvajanje početnog čitanja.

Usavršavanje početnog pisanja vrši se u okviru vježbi:

• Prepisivanje
• Diktat
• Odgovori na pitanja
• Dopisivanje nepotpunih rečenica
• Pričanje na osnovu slika
• Samostalnosastavljanje rečenica
• Slobodno prepričavanje kraćih tekstova

Najjednostavnija vježba usavršavanja početnog čitanja i pisanja je prepisivaje pravilno oblikovanim i povezanim pisanim slovima štampanih rečenica i kraćih odlomaka pogodnih tekstova. Tako se:

• poboljšava tehnika pravilnog pisanja (ortografija)
• uče osnovna pravopisna pravila (fonetske zakonitosti i interpunkcija)
• bogati se aktivni i pasivni riječnik (leksika)
• ovladava rečenicom kao osnovnom misaonom i govornom cjelinom

Diktatom se provjerava nivo usvojenosti vještine pisanja. Njime se utiče i na usvajanje osnovnih pravopisnih pravila, uvježbavanje čitkosti, urednosti i brzine pisanja. Takvi zadaci ostvaruju se različitim varijantama diktata kao što su:

• predusretanje grešaka
• dopunjavanje započetih rečenica
• kontrolni diktat ili autodiktat

Pod pismenim odgovaranjem na pitanja ne podrazumijevaju se ispisivanje odgovora na međusobno nezavisna pitanja. Poslije govorne vježbe daju se smisaono nezavisna pitanja, rečenice, sintagme, pojedine riječi i na osnovu jih učenici smišljaju odgovore koji treba da predstavljaju sadržajno-misaonu i govorno-stilsku cjelinu.

Nakon pismenog prepričavanja odgovarajućeg govornog sadržaja, ili teksta po zajedničkom planu, može se organizovati i slobodno prepričavanje sadržaja lektire, crtanih filmova, odabranih sadržaja iz školskog lista i dječije štampe. Pismenom opisivanju slike obično prethodi govorna vježba. Učenici mogu da nacrtaju (oboje) određeni predmet, lice, zbivanje, i da ga pismeno objasne ispisivanjem riječi sintagmi, rečenica, stvarajući svojevrsnu kombinaciju likovne ilustracije, pisanog teksta.

Kombinacijom pričanja i opisivanja učenika počinju da samostalno sastavljaju rečenice o nekoj temi, što je naviši domet u njihovom pismenom izražavanju.

Učitelj treba da priprema individualne zahtjeve za prvačiće pojedinih kategorija uspješnosti, počev od prepisivanja jednostavnih rečenica (za slabije) do pisanja slobodnih sastava za najbolje učenike.

Zapamćivanje sadržaja naučenih brzim čitanjem

Kada je u pitanju brzo čitanje u sebi u cilju efikasnijeg učenja, uspješnost ovog vrlo složenog procesa ne zavisi samo od nivoa shvatanja pročitanog teksta već i od njegovog zapamćivanja.

Tri su međusobno povezane faze procesa pamćenja:

• Memorisanje
• Zadržavanje
• Sjećanje

Najčešći uzroci zaboravljanja brzo pročitanog teksta su:

• Retroaktivan inhibicija
• Proaktivna inhibicija
• Gubitak pažnje
• Nedovoljno ponavljanje
• Nezainteresovanost
• Neodgovarajuće asocijacije

U slučaju retroaktivne inhibicije, ometanje zapamćivanja dolazi unazad, tj. Od onog što smo pročitali poslije.

(npr: čitanje basne ometa zapamćivanje prethodno pročitane lekcije iz udžbenika.) Stariji utisci blijede pod uticajem novih iskustava. Retroaktivnu inhibiciju ne možemo potpuno eliminisati, ali njegovo dejstvo možemo ublažiti. Nakon kraćeg odmora efektivno bi bilo ponovo proraditi već pročitano ukratko „prolazeći“ kroz materiju, da bismo spriječili njeno iščezavanje iz memorije. Najkorisniji način čuvanja zapamćenog sadržaja jeste njegovo ponavljanje svaki put, kada počne da blijedi.

• Proaktivnom inhibicijom označava se ometanje zapamćivanja unaprijed, odnosno kada se ono što smo pročitali prije učenja dotičnog gradiva ometa sjećanjem na njega. (npr: kada učenje lirske pjesme napamet bude ometano sadržajem prethodnog teksta o istorijskom događaju.) I ovdje se preporučuje kratko odmaranje između učenja čitanjem tekstova različitog sadržaja.

• Gubitak pažnje i smanjivanje usredsređenosti na sadržaj teksta koji brzo čitamo, takođe je čest uzrok zaboravljanja naučenog gradiva. Obezbjeđibanje jakog utiska o materiji pomaže zapamćivanje. Svjesno usmjerena pažnja bitna je za uslov za kasnije uspješno sjećanje

• Nedovoljno ponavljanje pročitanog teksta je uzrok slabog pamćenja. Zato ne treba dozvoliti da protekne vrijeme bez osvježavanja pamćenja onog što čitamo. Što se češće utisak unosi u um, više se učvršćuju neurofiziološki tragovi u mozgu.

• Jedno od uzroka zaboravljanja su neodgovarajuće asovijacije, odnosno neuspjeh u njihovom stvaranju. To je zapravo neuspjeh u udruživanju ili mentalnom povezivanju onoga što čitamo sa onim što već znamo.

Aktuelno zaboravljanje bolnih osjećanja poznato je pod nazivom potiskivanje.

Prethodna

Tehnika vježbanja brzog čitanja u sebi

Usavršavanje vještina navika i sposobnosti efikasnog čitanja ne može se ni zamisliti bez treninga brzine čitanja u sebi sa potpunijim razumijevanjem osnovnog smisl pročitanog teksta. Svi oni mogu vježbanjem povećati svoju brzinu čitanja i uspješnost u razumijevanju pročitanog teksta, od čega mogu imati koristi u učenju, profesionalnom radu, rješavanju ličnih, porodičnih i društvenih problema, kao i u sadržajnijem provođenju vremena.

Trening brzine čitanja u sebi sastoji se od niza jednostavnih i nešto složenijih tehnika vježbanja:

• TEHNIKA JEDNOG REDA – sastoji se u čitanju onoliko riječi u istom trenutku koliko čitalac može obuhvatiti jednim pogledom u istom redu. Takav postupak neopravdano je spor, jer je ljudsko oko sposobno da odjednom obuhvati više riječi
• TEHNIKA OLOVKE – vježba praćenja i pokazivanja olovkom redova na dole po sredini stranice. Prihvatljivija je od pokazivanjem prstom pročitanoh riječi.
• TEHNIKA KARTE – odvikavanje od vraćanja na prethodno već pročitane redove. Kako se očima prelazi sredina stranice na dole, povlačenjem karte zaklanjaju se već pročitani redovi i tako se spriječava vraćanje na prethodni red.
• TEHNIKA DVA REDA – istovremeno se pogledom obuhvataju ili čitaju dva reda teksta. Umjesto da se pogled usmjeri u centar svakog reda, treba ga fiksirati na sredinu prostora između dva reda i obuhvatiti što više tekstova prve dvije linije.
• TEHNIKA ODREĐIVANJA BRZINE – unaprijed samostalno ograničeno vrijeme za čitanje određenog teksta. Uslovljeno brojem riječi u tekstu i tempom koji čitalac procjenjuje da može postići.

Shvatanje smisla bez vježbanja ponavljanja riječi jeste jedna od najsuptilnijih tehnika vježbanja brzog čitanja u sebi. Primjenom  ove tehnike, čitalac pokušava da „u umu“ sagleda suštinu teksta koji čita. Ne misli o tome koje su to riječi, već misli o njihovom suštinskom značenju i pokušava da njihovu suštinu poveže  sa onim što već zna i da to unese u svoj sistem saznanja, shvatanja i iskustva u obavljanju određenog posla, doživljavanja i zbivanja, objašnjavanju fenomena i slično.

Brzo čitanje sa razumijevanjem suštinskog značenja teksta može se vježbati mjerenjem ritma čitanja prema potrebi:

• Ubrzavanja tempa čitanja prema brzini materije
• Usporavanje ritma čitanja kada za tim postoji potreba

Čitalac može sam sebi dozvoliti usporavanje ritma čitanja posebno kada čita složenije dijelove teksta. Lagano usporavanje čitanja smanjuje šanse da se propusti smisao pročitanog. Slobodno smanjenje brzine čitanja metodički je opravdan kada želimo da budemo sigurni da ništa važno ne propuštamo. Kada hoćemo da smanjimo rizik podizanja napetosti usljeed brzog čitanja.

Prethodna Sljedeća

Smetnje u koncentraciji pažnje prilikom brzog čitanja i njihovo otklanjanje

Nivo razumijevanja pročitanog teksta (a time i brzina čitanja u sebi) zavisi i od koncentrisanosti čitalaca.

„Ukoliko niste prisutni, nema nikakve koristi ni od brzog ni od sporog čitanja.“

Koncentracija je održavana pažnja. Koncentraciju prilikom čitanja mogu poremetiri razni vanjski ometači (distraktori) kao što su:

• Buka u prostoriji u kojoj se čita, ili vanj nje
• Različiti mirisi, slabo osvjetljenje
• Previsoka ili preniska sobna temperatura
• Neugodno sjedenje
• Presitan ili nečitak tekst itd

Povoljni vanjski uslovi za adekvatnu koncentraciju prilikom čitanja u sebi su:

• Odgovarajuće osvjetljenje
• Tišina
• Sobna temperatura oko 18 °C
• Svjež vazduh
• Udoban položaj tijela prilikom sjedenja
• Najčešće unutrašnj smetnje koncentrisanja prilikom čitanja su:
• Sanjarenja
• Neadekvatne emocije
• Premorenost
• Oštećenje čula vida
• Bolest itd.

Jedan od mogućih uzroka smanjivanja koncentracije pažnje prilikom čitanja jeste gubitak interesovanja ili motivacije za temu. Ali čitalac može da pokuša da uoči izvjestan značaj teme dovodeći je u vezu sa sopstvenim iskustvom ili stavom. Može upotrijebiti i autosugestiju u ojačavanju svog čitalačkog interesovanja, tako što će ponavljati kontatacije tome kako ga tema zanima sve više i više.

Stvaranje mentalne slike kako vrijedno radimo na čitanju, a onda i delanje snagom njenom otjelotvorenju, jedini je put ka rješavanju ovog problema.

Predupređivajem i eliminisanjem unutrašnjih i spoljašnjih uzroka smetnji koncentracije pažnje čitaoca samopojačivačem interesovanja za temu, usklađivanjem dejstva volej i mašte, može se krčiti put za poboljšavanje koncentracije, a time i posredno i za povećanje brzine čitanja uz potpunije razumijevanje pročitanog teksta.

Prethodna Sljedeća

Značaj i funkcija brzog čitanja u sebi

Osposobljenost za tradicionalno čitanje i pisanje prethodi, prožima i uspostavlja sve ostale vrste pismenosti savremenog čovjeka. Naročita pažnja posvećuje se funkciji i tehnikama vježbanja brzog čitanja u sebi sa potpunijim razumijevanjem suštinskog smisla pročitanog teksta.

Džefri Dadli ističe sljedeće razloge brzog čitanja:

• Brzo čitanje štedi vrijeme
• Brzo čitanje vas čini efikasnim
• Manje vremena utrošeno na rutinske stvari automatski donosi više vremena za upravljanje poslovima.
• Brzo čitanje korisno je u razonodi
• Brzo čitanje proširuje vaše vidike
• Brzo čitanje pomaže da djelotvornije govorite
• Brzim čitanjem lakše ćete položiti ispite
• Brže čitanje povećava vaše razumijevanje
• Brzo čitanje vas drži u toku događaja
• Brzo čitanje je mentalno okrepljujuće sredstvo

Osnovni cilj brzog čitanja u sebi jeste da se za što manje vremena što potpunije shvati suštinsko značenje pročitanog teksta. To je sposobnost percipiranja već ključnih riječi, poimanja njihovog značenja, identifikovanja i shvatanja glavne ideje, informacije poruke u pasosu teksta.

Višestruke su funkcije brzog čitanja u sebi:

• Vremenska ekonomičnost
• Manje zanemarivaje čula vida i centralnog nervnog sistema, odnosno manji utrošak psihofizičke energije
• Brže i potpunije razumijevanje i shvatanje najznačajnijih činjenica, informacija, poruka, ideja i ostalih elemenata eksplicitnog i implicitnog značenja pročitanog teksta, proširivanje informatičkih vidika, povećannje obima kvaliteta znanja i nivoa shvatanja smisla ključnih sadržaja pročitanog teksta.
• Razvijanje sposobnosti, potreba i navika samostalnog učenja tekstualno izraženih sadržaja.
• Podsticanje razvijanja verbalnih i kreativnih sposobnosti i njegovanja govorne kulture.
• Omogućavanje efikasnijeg obavljanja informativnih, komunikacijski organizovanih, upravnih, administrativnih, financijskih, pedagoških i ostalih poslova i radnih zadataka.
• Stvaranje uslova da se bude u toku aktuelnih zbivanja, odnosno omogućavanje praćenja događaja, promjena i krajnjih dostignuća iz oblasti interesovanja svakog pojedinca.
• Doprinos povećanju slobodnog vremena, kao uspješnoj realizaciji raznovrsnih kreativno-rekreativnih aktivnosti u slobodnom vremenu.

Prethodna Sljedeća

Usavršavanje čitanja u sebi

Čitanje u sebi je vrlo složen mentalni proces. Prije njegovog uvježbavanja treba da bude savladano glasno čitanje.

Uvježbavanje čitanja u sebi treba početi na jednostavnim rečenicama i kraćim tekstovima koje će učenici razumijevati bez naročitih napora. Neophodno je pripremini tekstove različite dužine i diferencirane zadatke kako bi svaki učenik bio maksimalno nagažovan u vježbama čitanja u sebi.

Nije dovoljna čitanka niti posebno pripremljene početnice, zbirke tekstova, nastavnih listića itd, neophodno je uzimati iz dječije štampe, lektire, literature za djecu, naučno popularnih štiva itd, u zavisnosti od nastavnih ciljeva, konkretnijih zadataka i aktuelnih potreba u odjeljenju.

O sadržajima svakog odabranog teksta vodi se razgovor sa učenicima kako bi se provjerilo njegovo doživljavanje i razumijevanje. U početku svakoj vježbi prethodi učiteljevo izražajno čitanje i sažet razgovor o tekstu. Od učenika se očekuje da odgovore na pitanja: „šta?, gdje?, ko?, kako?, zašto?“ i slično.

Mada je uvježbavanje čitanja u sebi put osposobljavanja učenika za samostalno učenje korištejem knjige, ono se ne izvodi tokom cijelog časa, već se kombinuje sa ostalim programskim područjima maternjeg jezika.

Prethodna Sljedeća

Uvježbavanje glasnog čitanja

Uvježbavanjem glasnog čitanja postiže se veći stepen automatizacije tehnike čitanja, odnosno, transformacije vizuelnih grafičkih percepcija u auditivno-glasovne prezentacije sa sve pravilnijom artikulacijom i osnovnim elementima dikcije, uz sve potpunije razumijevanje pročitanog. To znači da učenik treba da poštuje znake interpunkcije, da pravilno naglašava svaku riječ, da ističe pojedine riječi u rečenici, da podešava glas prirodi teksta i da istovremeno razumije značenje svake riječi i rečenice pojedinačno, ili u široj smislenoj cjelini.

Pravilna dikcija, intonacija, artikulacija i ritam glasnog izražavanja čitanja uvježbavaju se različitim saktivnostima u nastavi, kao što su:

• Ortoepske vježbe
• Slušanje zvučnih snimaka uzornog izražavanja čitanja
• Kazivanje napamet naučenih tekstova
• Čitanje po ulogama
• Čitanje dijaloga uz scensko prikazivanje.

Prethodna Sljedeća

Usavršavanje čitanja

Olakšavanje i usavršavanje memorisanja onog što čitamo podrazumijeva predupređivanje osnovnih uzroka zaboravnosti, te je neophodno izbjegavati ometanja u zapamćivanju, usmjeravati pažnju na ono što čitamo, ponavljati naučeno gradivo, povećati zainteresovanost tokom učenja i stvarati asocijacije između onog što čitamo i onoga što već znamo.

Bez obzira kojim su metodskim postupkom usvajana slova i savladavana elementarna pismenost, i dalje se vrši intenzivno uvježbavanje čitanja i pisanja.

Sljedeća

Učenje početnog pisanja

Radeći po kompleksnom postupku, učenici se pismeno izražavaju štampanim slovima dok ne nauče oblikovati i povezivati pisana slova.

Kada su učenici usvojili ščitavanje štampanih slova, organizujemo vježbe grafičkih priprema i u okviru njih vježbe čitanja pisanih slova. Učitelj počinje da zapisuje sadržaje na tabli, pisanim slovima, a učenici čitaju služeći se zidnom slovaricom.

U svakoj grafičkoj pripremi izostavljamo pisanje odvojenih elemenata slova (kosih, uspravnih, polukružnih), umjesto toga organizovaćemo vježbe u pisanju cjelovitih slova povezanih od početka do kraja i to, u obliku ornamenata (frizova).

Obradićemo ona slovakoja djeca teže povezuju ili pišu nepotpuno, izostavljajući njihove elemente –crticu, kvačicu, tačku. U ćirilici djeca teže povezuju slova и, ш, п, т л, м kao i slova sa kvačicom о, в, ч. U latinici djeca zamjenjuju slova M, N, izostavljajući elemente slova Č, Ć, Ž, Š, j, i griješe u povezivanju slova V, Z, b.

Učitelj odabere slovo, piše ga povezano u ornament od početka do kraja reda između dvije linije, a zatim prostor između linija oboji u 2-3 boje.

Ornamenti ne moraju da budu lijepi kaod svakog učenika, važno je da vježbaju pravilno pisanje i povezivanje.

Poslije izrade nekoliko ornamenata prelazi se na predvježbe pisanja i pisanih slova. Preporučuje se pisanje naliv-perom ili hemijskom olovkom u svesci sa širokim razmacima između linija.

Sada pišemo ona slova koja smo imali u ornamentima, i ona se išu od početka do kraja bez bojenja pojedinih prostora.

Obim ovih vježbi ne treba da bude velik. Učenici treba da napišu po 3-4 reda iste vježbe i još toliko za domaću zadaću.

Prilikom vježbanja ne insistiramo na zapamćivanju slova već na pravilnosti i preciznosti u pisanju i postizanju pojedinih slova. Stalno treba imati u vidu da ovo nije obrada slova već zadnja faza grafičke prirpeme. Ovo su predvježbe u pisanju malih slova i to ne svih već onih koje djeca teško oblikuju u međusobno povezuju. Predvježba za pisanje velikih pisanih slova nisu potrebne jer se relativno brzo savlađuju.

Počinjemo pisajući jednosložne riječi sastavljene od određenih slova (npr. SO, VO, STO, LIST...). Učenici pišu 1-2 reda međusobno odvojenih riječi čije značenje znaju i koje ispod napisanih redova ilustruju.

Unaprijed ne prlaniramo broj slova koja će učenici savlađivati na času niti njihov redosljed. Poželjno je da učenici zaokružuju slova u slovarici koja su savladali. Neophodno je podsticati učenike da učestvuju u smišljanju riječi i rečenica koja će pisati povezujući nova slova s ranije obrađivanim slovima.

Učitelj prati rad učenika, koriguje greške. Ukoliko kod nekoliko učenika primjeti iste ili slične greškeponovo će na tabli objasniti pisanje.

Pošto učenici ne mogu da uvježbaju pisanje samo na časovima, treba im zadavati odgovarajuće domaće zadatke uz obavezan minimum zahtjeva koji može da izvrši svaki učenik u odjeljenju.

Povremeno treba organizovati lakše pismene vježbe pisanim slovima kao što su, prepisivanje sa štampanog i pisanog teksta, diktat, samostalno smišljanje i pisanje riječi i rečenica u okviru obrađenih slova.

Učenici i dalje imaju mogućnost da se izražavaju štampanim slovima radeći složenije vježbe: pisanje odgovora na postavljena pitanja, opisivanje raznih predmeta i događaja, pismeno prepričavanje teksta i slično.

Početna pismenost izgrađuje se kontinuirano. Djeca se navikavaju da primjenjuju elementarna gramatička pravila (bez učenja novih formulacija) da upotrebljavaju osnovne pravopisne zadatke, da iskorjenjuju provincijalizme i da njeguju književni jezik.

Na kraju prvog razreda učenici treba da:

• pravilno pišu i povezuju slova u riječima,
• da velikim slovima počinju rečenicu, tj. imena i prezimena ljudi,
• da rečenicu počinju velikim slovom i završavaju tačkom.
• da pišu riječi odvojeno,
• da ovlađuju prostom rečenicom, i
• da su im rečenice logički povezane.

Prethodna

Usavršavanje tehnike i logike čitanja i njegovanje izražajnog čitanja

Tokom drugog polugodišta nastavljamo i intenziviramo usavršavanje učeničkog čitanja kako bi djeca čitala što tečnije, prirodnije, brže, ljepše. Sposobnosti čitanja razvijaju se čitanjem, pa je potrebno zainteresovati učenike da sve više čitaju. Neophodno je obezbijediti dovoljno nepoznatih prikladnih tekstova, zanimljivog sadržaja, pisanih lijepim stihom i na interesantan način.

Radeći po kompleksnom postupku, učenici (u ovoj etapi nastave) prvo samostalno, svako za sebe, pročitaju nepoznati tekst i neobrađeni tekst sa zadatkom da ga dobro zapamte kako bi ga što tačnije prepričali. Jednim takvim čitanjem učenik ne može da nauči tekst napamet pa će ga prepričavati stvarno “svojim riječima“ odnosno iznoseći činjenice iz teksta logičkim redosljedom, u jednoj cjelini, a ne fragmentarno. Ovakvim sistematskim vježbanjem usavršava se logika čitanja i sposobnost shvatanja, razumijevanja i pamćenja sadržaja samostalno pročitanog teksta.

U tom cilju izdvajamo sljedeće vježbe:

• Prepričavanje sa proširivanjem sadržaja (tj. Dodavanje pojedinosti kojih nije bilo u tekstu)
• Prepričavanje u 3. licu sadržaja koji je u tekstu u 1. licu
• Prepričavanje po ulogama raznih ličnosti iz određenog teksta

Takve vježbe doprinose razvoju dječijih izražajnih sposobnosti. Navedene vježbe pozitivno utiču i na dječije jezičko stvaralaštvo, njihov obrazovni nivo, intelektualne sposobnosti, obogaćivanje moralno-humanističkih umjetničko-estetskih i ostalih ličnih potencijala.

Krajem drugog polugodišta skoro svi učenici petog razreda treba da pravilno i prirodno čitaju nepoznati ili novi tekst uz neposredno shvatanje i usvajanje sadržaja, da lijepo i logički povezano prepričaju pročitani tekst, te da su zainteresovani za samostalno čitanje dječije literature.

Prethodna Sljedeća

Izgrađivanje pravilne tehnike čitanja i razumijevanja pročitanog teksta

Tokom ove etape nastave nastojimao da učenici ovadaju čitanjem kao sredstvom saznavanja i da istovremeno prema svojim mogućnostima koriste čitanje u cilju učenja, Organizuju se intenzivna vježbanja učenika u prirodnom čitanju sa neposrednim razumijevanjem sadržaja lakših nepoznatih tekstova. Vježbanjem se oslaanjaju na razvijenu sposobnost pamćenja, sklonost za oponašanje i učeničku radoznalost za novo. Svakodnevno se obezbijeđuju listići sa novim tekstovima nepoznatog sadržaja.

U toku izgrađivanja tehnike čitanja i osposobljavanja učenika za razumijevanje sadržaja teksta, zastupljeni su sljedeći oblici vježbanja:

• Zajedničko ili horsko čitanje u cilju savladavanja tehnike čitanja
• Individualno čitanje za sebe da bi učenik upoznao sadržaj datog teksta
• Individualno glasno čitanje radi provjeravanja i eventualnog korigovanja grešaka u čitanju.

Tempo horskog čitanja određuje se prema mogućnostima učenika. U početku se odvija sporo ščitavanje, a kasnije se postepeno postiže brzina polaganog govora. Horsko ščitavanje postepeno prelazi u čitanje tako što učenici počnu da čitaju kratke jednosložne riječi koje često ponavljaju u tekstovima, a poslije čitaju poznatije dvosložne i trosložne riječi otvorenih slogova, pa tek onda teže i due riječi.

Neophodno je izgrađivati sljedeće komponente i kvalitete učeničkog čitanja:

• Pravilnu artikulaciju (jasno i pravilno izgovaranje glasova u riječima)
• Dobru dikciju (pravilno i lijepo izgovaranje riječi u rečenici)
• Pravilnu intonaciju

Česta greška u dječijoj artikulaciji je „gutanje“ završetka riječi i rečenica. Greške  u dikciji su:

• Naglašeno otezanje prvog sloga
• Naglašeno izgovaranje posljednjeg sloga i jednosložnih riječi
• Prelaženje preko tačke
• Naglo spuštanje glasa na kraju rečenice

Greške u intonaciji su čitanje povišenim i jednolinijskim glasom, slogovanje, itd.

Naizmjenično čitanje „štafetno“ nije toliko efikasno te se primjenjuje u što manjoj mjeri.

Izuzetnu pažnju treba posvetiti dječijem individualnom čitanju za sebe kako bi u početku samostalno shvatili sadržaj, a poslije da sadržaj prvim čitanjem što bolje zapamte. Poslije čitanja dva-tri zajednička postavljena teksta, slijedi obrada kratkih tekstova koje je učitelj unaprijed prirpemio i napisao na plakati ili na tabli, a djeca treba da pokušaju saznati sadržaj teksta samostalnim čitanjem. Učitelj zatim postavlja direktna pitanja. Napredniji učenik priča cijeli sadržaj priče, zatim se tekst zajednički ščitava u cilju vježbanja lijepog čitanja.

Učeniku se daju svakodnevno novi tekstovi na kojima se zajednički radi, ali se boljim učenicima daju povremeno složeniji i interesantniji zadaci, a slabijim učenicima priža adekvatna dopunska pomoć. Ova etapa traje do kraja prvog polugodišta. Svaki učenik treba da poznaje sva slova, da ovlada tehnikom čitanja do nivoa da čita tečno, da ovlada pravilnom artikulacijom, dikcijom i intonacijom, da čita prirodnom brzinom slično laganom govoru uz mogućnost pravilnog ščitavanja težih dužih i nepoznatih riječi, da je osposobljen za samostalno čitanje sa neposrednim razumjevanjem sadržaja kraćih nepoznatih tekstova što može da pokaže prepričavanjem takvog teksta u cjelini.

Prethodna Sljedeća

Usvajanje slova u procesu ščitavanja riječi i kraćih rečenica

Na prvom času ove etape nastave pokazuju se slova uz korištenje razredne ilustrovane slovarice. Na toj slovarici nacrtano je štampano slovo, a iznad njega data je ilustracija, tj. slika predmeta u čijem nazivu se na početku nalazi slovo. Tri dana upotebljava se samo razredna ilustrovana slovarica pomoću koje redamo jedno po jedno slovo na vidno mjesto, a djeca ih horski čitaju, izgovarajući pravilno glas po glas, kao u pripremnom periodu. Na početku treba objasniti sličicu iznad slova, jer ona služi kao podsjetnik ako se neko dijete brzo ne sjeti nekog slova.

Zatim se prelazi na ščitavanje jednosložnih i  dvosložnih riječi sa otvorenim slovima, a kasnije se slažu višečlane riječi.

Poslije kolektivnog rada na razrednoj slovarici, prelazi se na upotrebu dječije individualne ilustrovane slovarice. Ovdje se još povećavaju mogućnosti za individualizovan dar učenika jer će neki od njih biti u prilici da postepeno uče sva slova, a oni koji znaju određen broj slova usvajaće preostala. Prvim vježbama uvodimo učenike u proces čitanja na slovarici, a poslije se osamostaljuju da sastavljaju riječi i rečenice po izboru.

Naročito su zanimljive stvaralačke igre slovima gdje se mijenjanjem, izostavljanjem i dodavanjem slova u određenoj riječi dobijaju riječi vrlo različitog značenja. U ovoj fazi svaku samostalnu riječ ščitavaju svi učenici zajedno sa učiteljem i pojedinačno, da bi vježbali pravilno ščitavanje. Prilikom početnog vježbanja i ščitavanja ne treba otezati glasove više nego što je nužno, ali ne treba ni insistirati na brzini dječijeg ščitavanja.

Nakon 10-15 dana rada na slovaricama, učenici su osposobljeni za složenije aktivnosti, pa učitelj organizuje vježbe samostalnog i stvaralačkog rada učenika:

• Učitelj ispriča bajku ili priču, a učenici na slovaricama sastavljaju imena lica. Napredniji učenici sastave poneku rečenicu ili svoju misao koja se odnosi na sadržaj priče.
• Sastavljanje naslova i nekog stiha obrađene memorisane pjesme
• Učitelj stavi na flanelograf razne aplikacije, svaki učenik bira po jednu aplikaciju i smišlja jednu ili više rečenica o tom predmetu i slaže ih od slova sa svoje slovarice
• Učitelj napiše na tabli nazive predmeta, a svaki učenik za sebe pročita te nazive, nacrta u sveskama odabrani predmet, smisli i ispod crteža štampanim slovima napiše rečenicu o njemu.
• Učenici o njemu smišljaju rečenice u vezi sa posmatranim predmetom, zbivanjem u okolivi, sadržajem slike, ispisuju ih štampanim slovima u slikama ili slažu na slovaricama, itd.

Učitelj prepisuje na tabli najzanimljivije i najljepše rečenice, a zatim ih učenici obavezno ščitavaju horski i pojedinačno.

Slijedi etapa nastave u kojoj učitelj (ćuteći), zapisuje na tabli riječi štampanim slovima, a djeca sama, svako za sebe poluglasnim čitanjem prate pisanje. U toku ove etape organizuju se vježbe za osamostaljivanje u čitanju kratkih rečenica sa neposrednim razumjevanjem rečenica.

Npr:

• Djeca govore ono što on napiše na tabli: „lijeva ruka, knjiga“
• Ulazeći u učionicu dok to sva djeca i ne primjećuju, obraća im se pišući na tabli „Dobar dan, mir, sjedite, itd“
• Ponekad napiše neko pitanje: „ Ko nije došao u školu?“
• Može da pita učenike da o čemu oni žele da im on piše, a da oni čitaju

Stalno treba provjeravati shvatanje pročitanog sadržaja.

Preporučljivo je motivisati djecu da van škole čitaju sve što ima je dostupno.

Npr: imena ulica, naselja,prodavnica, plakate, etikete na proizvodima, natpise u štampi, da sakupljaju rečenice iz časopisa koje mogu da pročitaju i shvate, te da ih lijepe i ilustruju u svojim sveskama.

Napredovanje svakog učenika može se provjeriti testovima (po formi) sličnim onima za ispitivanje predznanja iz oblasti poznavanja slova i čitanja.

Etapa u usvajanju slova u procesu ščitavanja riječi i kraćih rečenica traje oko mjesec dana, a u nekim slučajevima može se pojaviti odstupanje jednu do dvije nedelje. Ovaj period završen je kada svi učenici u odjeljenju poznaju skoro sva velika i mala štampana slova, kada oni sa lakoćom slažu i ščitavaju riječi na običnim slovaricama i kada skoro svi učenici mogu samostalno da pročitaju i shvate smisao lakše rečenice.

Prethodna Sljedeća

Pripremni period

U pripremnom periodu ne obrađujemo izolovano glasove niti vježbamo učenike njihovom izgovoru, već uvodimo učenike u strukturu govora i zakonitosti čitanja. Od prvih časova stavljamo djecu u situacije koje ih podstiču na saznavanje i doživljavanje nepisanih sadržaja. Učenici stiču iskustva da svakom elementu pisane riječi (slovu) odgovara određeni element iste te izgovorene riječi (glas), postepeno i prirodno ulazeći u strukturu usmenog govora do glasa.

Horskim izgovaranjem glasova zapisivanih riječi i rečenica pomažemo učenicima da shvate osnovni element usmenog jezika (glas) kao i pisanog (slovo), kao i vezu između izgovorene i zapisane riječi i rečenice.

Npr: Učitelj kaže djeci da dignu lijevu ruku. Kaže da će na tabli da zapiše riječ LIJEVA RUKA, da svi zajedno sa njim izgovaraju glasove označene slovima L L L L I I I I J J J J E E E E V V V V A A A A  - R R R R U U U U K K K K A A A A

Ako se desi da učenici griješe, odnosno ako tvrdo i odsječno izgovaraju cijeli slog, učitelj će naglasiti da djeca trebaju da izgovaraju samo onaj slog označen slovom koje on piše i to sve dok ga on piše i izgovara. Učenici će vremenom popravljati grešku ponavljanjem.

Svaki učenik u zajedničkom radu učestvuje prema nivou svojih prethodnih znanja koja se aktiviraju, dopunjuju, koriguju. Svaki učenik treba da bude aktivan u nastavnom radu bez obzira na nivo predznanja.

Od prvih dana praktikuje se povremeno učeničko likovno izražavanje (crtanje, ilustrovanje) i zapisivanje naziva tako prikazanih sadržaja. Djeca još ne pišu već crtaju slova i to ne u cilju učenja pisanja, već što potpunijeg shvatanja procesa i mehanizma početnog čitanja,a učitelj prema uočenim potrebama pomaže, podstiče, upućuje, pokazuje, ohrabruje, i sl.

Pripreme su izvršene uspješno onda kada učenici mogu da pravilno glasno i složeno da izgovaraju glasove dok učitelj zapisuje slova, kada mogu da kažu koliko je slova potrebno da bismo napisali lakšu (jednodložnu, dvosložnu) riječ, zatim kada počinju da slijevaju glasove u riječi.

Prethodna Sljedeća

Etape usvajanja slova, čitanja i pisanja po kompleksnom postupku

U cjelini posmatana, nastava početnog čitanja i pisanja po kompleksnom postupku ima sljedeće povezane i prožete etape ili faze rada:

Pripremni period (oko10 dana)

• Usvajanje slova u procesu ščitavanja riječi i kraćih rečenica i pripreme za početno isanje (oko mjesec dana)
• Izgrađivanje pravilne tehnike čitanja i razumijevanja pročitanog teksta i učenje početnog pisanja  (traje do kraja polugodišta)
• Usavršavanje tehnike i logike čitanja, kao i njegovanje izražajnog i lijepog čitanja (tokom drugog polugodišta)

Ove etape treba uslovno prihvatiti, posebno njihovo trajanje koje je determinisano određenim faktorima, a posebno oblikom i kvalitetom prethodnih znanja učenika.

Prethodna Sljedeća

Metodička strukura časa grupne obrade slova

Didaktičko-metodička struktura časa obrade slova po grupnom i monografskom postupku vrlo je slična jesr sadrži gotovo identične faze časa.

Model orjentacione strukture časa grupne obrade slova:

• UVODNE AKTIVNOSTI -  stvaranje povoljne motivacione emocionalno saznajne atmosfere-pričom, slikom, igrom, slušanjem zvučnog snimka, razgovorom o iskustvima i doživljajima učenika.
• OBRADA GRUPE GLASOVA -  isticanje cilja rada, izdvajanje rečenica, a iz njih riječi koje sadrže dotične glasove u početnoj završnoj, središnjoj poziciji uz mogućnost ilustrativnog predstavljanja riječi, izgovaranja glasova fonomimičkim modelom, metodom prirodnih glasova, itd.
• OBRADA GRUPE SLOVA -  pokazivanje svakog slova iz grupe, upoređivanje, komentarisanje grafičke strukture, uočavanje slova u sve tri pozicije u riječi, pisanje slova na tabli uz objašnjenje, pisanje svakog pojedinačnog slova u novi red sveske (učenici koji ih teže pamte, mogu ih modelaovati od plastelina, štapića, konca...)
• ŠČITAVANJE I ČITANJE – slaganje kraćih i dužih riječi pomoću obrađivanih slova sa slovarice, ščitavanje tih riječi u čemu učestvuje svaki pojedinac, čitanje tekstova iz bukvara, početnice, radne sveske, dječije štampe.
• SAMOSTALNI I STVARALAČKI RAD – sastavljanje riječi i rečenica od zadanih slova, pisanje riječi i dopunjavanje rečenica, rad na deformisanim rečenicama, rebusima, ispunjaljkama, itd.
• DOMAĆI ZADATAK

Grupu glasova obrađujemo kontinuirano ili sinhronizovano. Bilo koji način podrazumijeva obradu grupe slova na istom času.

Prilikom kontinuirane obrade djeca uče sloa pojedinačno jedno iza drugog. Tako ostvarujemo onoliko skraćenih monografskih postupaka koliko ima slova u određenoj grupi. Ovaj način obrade je i za učenike i nastavnike lakši ali je manje efikasan.

Sinhronizovana obrada podrazumijeva da se sva slova u grupi obrade odjednom ili uporedo. Učenici istovremeno izgovaraju glasove, upoznaju oblik i način pisanja i čitanja svih slova iz grupe, a nakon toga na istom ili idućem času vrše odgovarajuća ponavljanja, vježbanja, samostalne i stvaralačke aktivnosti. U ovom načinu dolazi do izražaja metodičko jedinstvo. Ovakav način rada složeniji je i teži ali efikasniji.

Izbor jednog od ta dva načina obrade uslovljen je predznanjima, mentalnim sposobnostima i interesovanjima učenika. Težinom slova u grupi, metodičkom osposobljenošću i iskustvom učitelja.

Prethodna Sljedeća

Specifičnosti učenja slova, čitanja i pisanja po monografskom postuku

Čas obrade slova po monografskom postupku sadrži određene etape u cjelovitoj metodičkoj strukturi:

• U uvodnom dijelu časa vrši se psihološka jezička priprema koja se odnosi na prikladan pristup određenom glasu (oponašanje glasa u prirodi, slušanje muzičke kompozicije „Na slovo, na slovo“, razgovor o slici, uočavanje bića i predmeta čije ime počinje određenim glasom).
• Tokom glavnog dijela časa vrši se:
• obrada galsa (Izdvajanje glasa, povezivanje sa glasovima u prirodi, izgovaranje glasa, uoćavanje glasa u raznim riječima,
• Samostalan rad na oblikovanju slova,
• Pisanje slova,
• Čitanje (slaganje riječi u slovarici, ščitavanje novog sloga dodavanjem i oduzimanjem slova, zamjenjivanjem slova, čitanje i interpretacija teksta iz udžbenika (bukvara ili početnice), vježbe različitih vrsta čitanja (glasno, tiho, horsko), pripremljenih tekstova)
• Samostalni i stvaralački rad učenika (sastavljanje riječi od zadanih slova, pisanje riječi, sastavljanje rečenica od zadatih riječi, dopunjavanje započete rečenice, praktične i ilustrovane aktivnosti, rebusi i ukrštene riječi)

U završnom dijelu časa vrše se relevntne aktivnosti ponavljanja, vježbanja i stvaralačkog ispoljavanja učenika kao što su modelovanje slova, sastavljanje riječi i rečenica pisanje slova, riječi i rečenica, učeničko čitanje sa određenim zadatkom, ilustrovane aktivnosti, jezičke igre, zadavanje zadaće i slično. Ne znači da će sve navedene aktivnosti biti zastupljene u svakom času obrade slova. U početknim časovima obrade više će se koristiti glasovna analiza, a poslije obrade datog slova, glasovna sinteza.

• U metodičkoj strukturi časa monograke obrade štampanog slova mogu postojati sljedeće povezane etape i prožete etape rada:
• UVODNI PRISTUP GLASU (psihopedagoška, motivaciona, jezička prezentacija)
• OBRADA GLASA (identifikovanje i izdrvajanje glasa, isticanje cilja rada na času, povezivanje sa glasovima u prirodi, izgovaranje ili artikulacija glasa, uočavanje glasa u raznim oblicima)
• OBRADA SLOVA (pokazivanje, opis i učenje slova, identifikacija slova u raznim riječima, komparacija sa drugim slovima, samostalno oblikovanje slova, pisanje slova)
• ČITANJE (slaganje riječi u kojima je zastupljeno slovo na slovarici, ščitavanje novog slova, ščitavanje i čitanje dodavanjem i oduzimanjem – zamjenjivanjem slova) ČITANJE I INTERPRETACIJA TEKSTA U KOJIMA JE VRLO FREKVENTNO SLOVO (iz bukvara, početnice, radne sveske, zbirke tekstova, nastavnih listića, dječije štampe); VJEŽBE RAZLIČITIH VRSTA ČITANJA TEKSTA (glasno, naizmjenično ili štafetno, horsko, izražajno, u sebi, itd.)
• SAMOSTALNI STVARALAČKI RAD (sastavljanje riječi od zadatih slova i rečenica od od zadatih riječi, crtanje i ilustrovanje, rješavanje rebusa i ispunjavljki, pisanje riječi, dopisivanje započete rečenice, rad na deformisanom tekstu)
• DOMAĆI ZADATAK (ponekad diferencirani)

• Orjentacioni tok monografske obrade pisanog slova:
• Pokazivanje i uočavanje oblika pisanog slova,
• Učiteljsko pokazivanje načina pisanja slova uz objašnjenja njegove strukture (kosa, uspravna, vodoravna crta, desni polukrug)
• Učiteljevo pisanje elemenata pisanog slova na tabli (učenici pišu po klupi)
• Nekoliko učenika (pojedinačno, naizmjenično) pišu slovo na tabli (umjesto učitelja)
• Učenici pišu slovo u sveskama ne prekidajući potez
• Povezivanje novog slova sa ostalim slovima u raznim riječima.
• Pisanje velikog pisanog slova (upoređivanje sa sštampanim i sličnim pisanim slovima)
• Pisanje velikog slova na početku imena i rčenica.

Prethodna Sljedeća