Koncepcija odvojenog učenja čitanja i pisanja

Odvojeno učenje čitanja i pisanja organizuje se u više etapa.

1. Izvode se pripremne glasovne vježbe za čitanje
2. Učenici uče čitanje i istovremeno se pripremaju određenim vježbama za pisanje
3. Kad već znaju da čitaju, uče početno pisanje

Prema mišljenu nekih metodičara, učenici treba da tokom I polugodišta nauče čitanje, a da se u II polugodištu osposobe za pisanje:

• Postoje pojednci koji znaju da čitaju ali ne znaju da pišu. Istovremeno usvajanje ovih dviju složenih i teških vještina previše bi psihofizički opteretilo prvačiće. Zato treba to odvojiti i početi sa lakšim (čitanje) za koje učenici imaju više interesovanja i predznanja.

• Štampana slova, naročito velika, jednostavnija su od pisanih, lakše sezapažaju i pamte njihovi oblici.

• Odvajanjem čitanja od pisnja djeca za kraće vrijeme nauče da čitaju što još više pojačava njihov interes za korištenje štampanih tekstova u samoinformisanju i učenju

• Iz samog govora djeca imaju izvjesne mada nepotrebne akustične predstave riječi. Pisanje je prenošenje poruke znacima, odnosno to je optički "govor". Neophodno je da mu prethodi glasovni govor. Zato čitanje treba da  prethodi pisanju kako bi se omogučila nužna asocijacija pisanog i čitanog govora.

Prethodna Sljedeća

Uporedno učenje čitanja i pisanja

Metodičari koji se zalažu za uporedno (istovremeno, paralelno) učenje čitanja i pisanja, navode sljedeće razloge:

• Između učenja čitanja i pisanja postoji sličnost i uzročno posljedična povezanost. Uvježbavajući čitanje, učenik se priprema za pisanje, a vježbajući pisanje on usavršava čitanje. Akustična percepcija glasa prilikom uporednog učenja čitanja i pisanja združuje se sa vizuelnom predstavom o slovu, pa je pamćenje slova sigurnije i trajnije, što olakšava sintezu glasova u rečenici.

• Kod uporednog načina rada djeca su mnogo aktivnija, jer pisanje iziskuje naročitu angažovanost. Povećana je mentalna aktivnost učenika , te se u većoj mjeri realizuju funkcionalni i vaspitni zadaci ove nastave.

• Istovremeno učenje čitanja i pisanja dajemnogo više mogućnosti za raznovrsnost zadataka i aktivnosti, što donosi svježinu i novinu u radu pa takva nastava u većoj mjeri motiviše učenika.

• Prednost uporednog učenja ovih vještina nije značajna sao za njihovo usavršavanje već i za postizanje boljih rezultataučenja u okviru ostalih predmeta jer se tako učenici osposobljavaju da samostalno koriste tekst kao izvor znanja ali i da pismeno rješavaju domaće zadatke.

• Prilikom uporedne obrade čitanja i pisanja lakše je organizovati nastavu u kombinovanom odjeljenju, jer je tako lakše zaposliti učenike prvog razreda raznovrsnim zadacima u takvom radu ili indirektnoj nastavi.

• Učenici se duže vježbaju u pisanju - pravilno i lijepo pisanje.

Prethodna Sljedeća

Opšta metodička pitanja

Između mnogih opštih metodičkih pitanja najčešće se u praksi početnog opismenjavanja ističu dva pitanja:

1. Da li čitanje i pisanje učiti istovremeno ili odvojeno, odnosno prvo organizovati nastavu početnog čitanja zatim savladavati vještinu pisanja?
2. Kakvim slovima početi i kojim redom ići u pbradi slova, odnosno glasova?

Prethodna Sljedeća

Vrednovanje rada učenika u nastavi početnog opismenjavanja

Vrednovanjem su prožete sve etape učenja slova, čitanja i pisanja. Najpoznatija su inicijalna, intermedijalna i finalna ispitivanja poznavanja slova, tehnike i logike čitanja i uspješnosti pisanja što se vrši u okviru kompleksnog postupka. Neophodno je sistematsko praćenje rada i napredovanja svkog pojedinca. 

Evidentiranje i pedagoški prihvatljivo saopštavanje zapažanja doprinosi motivaciji za rad, eventualnim korekcijama i ukorjenjavanju samovrednovanja.

Praćenje treba da bude kontinuirano, sveobuhvatno, a ocjenjivanje što objektivnije i stimulativnije.

Savremeni metodičari, pedagozi i praktičari ne preporučuju da učenik ponavlja razred, s obzirom na različitost tempazrenja i ubrzavanja u učenju kao i obaveznost osnovne škole i mogućnosti da se nivo i kvalitet znanja poboljša u narednim razredima.

Prethodna Sljedeća

Domaći zadaci i usvajanje početne pismenosti

Osnovna vrijednost domaćih zadataka jeste u tome što doprinose:

• bržem učenju slova
• uvježbavanju tehnike i logike čitanja
• usavršavanju vještine pisanja
• osposobljavanju za reprodukciju i stvaralačku transformaciju tekstualno-verbalno-ilustrativnih sadržaja
• razvijanju radnih navika
• osamostaljivanju u učenju

Domaći zadatak treba da bude odraz dječijeg samostalnog rada, da ima jasan vaspitno-obrazovni cilj, da je povezan sa nastavom, da je najčešće individualan, pravovremeno planiran i zadan.

Prema načinu realizacije, domaći zadaci mogu biti:

• usmeni
• pismeni
• praktični
• kombinovani

S obziron na broj izvršilaca, domaći zadaci češće su 

• individualni
• grupni ili tandemski

Prethodna Sljedeća

Specifičnost početnog opismenjavanja učenika u kombinovanim odjeljenjima

Didaktičko-metodičko stvaralaštvo nastavnika u kombinovanim odjeljenjima u najvećoj mjeri se ispoljava u smanjenju direktne i indirektne nastave u pojedinim razredima. Napornim radom nastavnika  u kombinovanom odjeljenju za jedan čas realizuju se 2-4 nastavne jedinice (u svakom razredu po jedna).

Uspješno izvođenje nastave u kombinovanim odjeljenjima pretpostavlja:

• sastavljanje adekvatnog rasporeda
• pripremanje raznovrsnog didaktičkog materijala za samostalan rad
• reorganizaciju opreme i namještaja

Rad u kombinovanim odjeljenjima najnepovoljnije utiče na usvajanje početne pismenosti. Prvih mjeseci najčešće se zasniva na neposrednoj komunikaciji učenika sa nastavnikom.

Ovi problemi se mogu rješavati naslj. načine:

• Izostavljanjem prvog razreda iz svih kombinacija
• Fleksibilnim rasporedom časova

Prethodna Sljedeća

Didaktički zahtjevi

Učitelj treba da u što većoj mjeri uvažava didaktičke principe:

• cjelishodnost (izbor i ostvarivanje sadržaja, postupaka i sredstava u skladu sa opštim ciljevima vaspitanja i obrazovanja)
• individualizacija i primjerenost
• očiglednost
• sistematičnost, logička povezanost
• postupnost
• povezivanje teorije i prakse

Takođe se treba pridržavati didaktičkih pravila:

• od poznatog ka nepoznatom
• od bližeg ka daljem
• od prostog ka složenom

Prethodna Sljedeća

Pedagoško- psihološke postavke

Uspješni  učitelji cjelokupno obučavanje učenika temelje na relevantnim psihološkim istraživanjima i opštim pedagoškim postavkama. Treba voditi računa o pažnji koja je u tom periodu nestabilna i fluktuira, zatim, učenici imaju nestabilnu i nepreciznu vizuelnu i akustičnu percepciju.

Motivisati na pozitivan način, bez kazni. Raditi kroz igru, a ne kruto školski disciplinovati. Empatija, tolerantnost, objektivnost i pedagoški odmjeren stav, pravilan odnos sa roditeljima, poštovanje ljevorukosti.

Sljedeća

Neposredno planiranje

Neposredno planiranje, projektovanje ili prirpemanje sadržaja rada na određenom času nastave početnog čitanja i pisanja obuhvata:

• utvrđivanje naslova nastavne jedinice
• određivanje pozicije nastavne jedinice u operativnom programu za maternji jezik i ostale predmete
• utvrđivanje cilja časa i zadataka nastavnog rada
• projekcija toka (strukture i organizacije) rada na času
• konkretizacija zadataka (zahtjeva, pitanja sadržaja) zajedničkih, individualnih i individualizovanih aktivnostina času
• Izbor oblika nastavnog rada, opštih i specifičnih nastavnih metoda i metodičkog postupka
• selekcija postojećih i eventualna izrada novih nastavnih sredstava i didaktičko-metodičkog materijala
• konsultovanje stručne literature

Ovi elementi nastave početnog čitanja i pisanja treba da budu zastupljeni u pismenoj pripremi za čas koju obično rade učitelji početnici, a narednih godina koriguju, dopunjuju i prilozima obogaćuju tu pripremu.

Prethodna

Izrada plana rada

Izrada plana rada može biti:

• TRADICIONALNA ili klasična 
• monografska
• grupna obrada slova

• FLEKSIBILNA - kompleksni postupak u obradi slova i usvajanju čitanja

Globalni (godišnji orijentacioni) plan obuhvata osnovne etape, sadržaje i broj časova nastave početnog čitanja i pisanja u oviru cjelokupnog godišnjeg plana gradiva iz maternjeg jezika u I razredu osnovne škole

Operativni (tematski, mjesečni, nedeljni-sedmični) plan rada sadrži spisak nastavnih jedinica koje će učitelj sa učenicima realizovati u konkretnim uslovima.

Uobičajeno (tradicionalno, klasično, globalno) planiranje ne dolazi u obzor prilikom primjene kompleksnog postupka, jer učitelj ne obrađuje slova, vć ih djeca individualno usvajaju, svko svojim redom i tempom. Učitelj evidentira podatke o njihovom napredovanju i prema njemu organizuje dalji rad učenika.

Prethodna Sljedeća

Priprema za izradu plana rada

Obuhvata:

• Analiziranje rezultata ispitivanja predznanja djece u poznavanju štampanih i pisanih slova, čitanju i pisanju
• Opredjeljenja za jedan od metodičkih postupaka u obradi slova i učenju čitanja i pisanja
• monografski
• grupni
• kompleksni
• Upoznavanje didaktičko - metodičkih upustava i objašnjenja za realizaciju sadržaja početnog čitanja i pisanja datih u Nastavnom planu i programu za osnovnu školu
• Proučavanje udžbenika (bukvara ili početnice) i priručnika
• Uvid u materijalno - tehiču osnovu nastave
• nastavna sredstva
• didaktičko-metodički materijal

Prethodna Sljedeća

Nivoi planiranja

Većina didaktičara, metodičara i praktičara razlikuje tri međusobno povezana nivoa planiranja:

• GLOBALNO, GODIŠNJE, MAKRO planiranje čiji je rezultat godišnji orijentacioni ili makro plan gradiva ili sadržaja iz maternjeg jezika za jednu (nastupajuću) školsku godinu, u okviru kojeg u prvom plugodištu dominiraju sadržaji početnog čitanja i pisanja

• OPERATIVNO ILI MIKRO planiranje (tematsko, mjesečno, nedeljno-sedmično) predstavlja konkretniju razradu svake tematske cjeline navedene u globalnom olanu, a rezultat takve elaboracije jeste mikro plan određenog nivoa konkretizacije (mjesečni, tematski, sedmični)

• NEPOSREDNO planiranje ili prirpemanje nastavnih sadržaja i aktivnosti za određen nastavni čas, a rezultat je pismena projekcija rada na času "skica strukture, pismena priprema, podsjetnik itd."

Izrada plana ima dvije etape:

• pripremu za njegovu izradu
• izradu plana rada

Prethodna Sljedeća

Pojam planiranja i pripremanja

Nastavni sadržaji početnog čitanja i pisanja i broj časova za njihovu realizaciju određeni su Nastavnim planom i programom za osnovnu školu.

PLANIRANJE je metodičko razmišljanje o planu rada

PLAN RADA je (učiteljev) dokument metodički organizovane nastave početnog čitanja i pisanja, odnosno jasna projekcija vrsta i redosljeda izvođenja odabranih nastavnih aktivnosti.

Planiranje je struktuiranje i raspoređivanje sadržaja početnog čitanja i pisanja u skladu sa ciljevima, zadacima i rezultatima koje u ovoj nastavnoj  oblasti želimo postići. Njime predusrećemo moguće greške i improvizacije.

Sljedeća

Pisanje

• UVJEŽBAVANJE PRAVILNOG PISANJA
• Pisanje slova pojedinačno, u riječima i rečenicama
• Sistematske vježbe u povezivanju slova
• Vježbe u pisanje
• prepisivanje
• diktat
• početno samostalno sastavljanje rečenica

Prethodna

Čitanje

• USVAJANJE STANDARDNOG IZGOVORA GLASOVA I ZVUČNOG SASTAVA RIJEČI

• Priprema za čitanje
• određivanje mjesta svakog glasa u riječima
• izgovor rečenica i riječi
• analitičko sintetička vježba
• razvijanje osjećaja za rečenicu

• ZAPAMĆIVANJE I PREPOZNAVANJE OBLIKA SLOVA

• Izrada štampanih slova
• Pisanje slova pojedinačno i u riječima i rečenicama
• Povezivanje slova u riječi i rečenice - ščitavanje
• Misaono objedinjavanje teksta kao cjeline.

• ČITANJE I PREPRIČAVANJE PROČITANOG

• Slobodan razgovor o aktuelnim zbivanjima i interesovanjima ičenika
• saopštavanje različitih vijesti
• posmatranje i opisivanje prirode i slika
• pričanje priče, bajki i šala
• zagonetanje i odgonetanje
• prepričavanje tv emisija, pročitanih tekstova itd.

Prethodna Sljedeća

Učenje čitanja i pisanja

Nastava početnog čitanja i pisanja izvodi se glasovnom analitičko-sintetičkom metodom uz ravnopravnu primjenu jednog od tri postupka - monografskog, grupnog, kompleksnog, a nastavnik je slobodan u njihovom izboru.

Prethodna Sljedeća

Pripreme za čitanje i pisanje

• Vježbe u posmatranju, zapažanju i opisivanju
• ljudi
• predmeta
• životinja
• slike
• Vježbe u slušanju govora 
• učitelja
• druga
• spikera
• glumca
• zvukova i šumova
• Vježbe u usmenom izražavanju
• slobodno pričanje
• prepričavanje
• pričanje na osnovu posmatranih predmeta, slika, filmova i događaja
• pravilna artikulacija
• čist, jasan i razgovjetan izgovor svih  glasova
• bogaćenje riječnika
• aktiviranje pasivnog riječnika učenika
• analiza  glasovne strukture riječi
• Vježbe pokreta ruke, šake i prstiju i njihova koordinacija
• Uvježbavanje elemenata pisanih  slova

Prethodna Sljedeća

Prethodna ispitivanja

• Ispitivanje sposobnosti svakog djeteta za govorno opštenje
• bogatstvo riječnika
• odstupanje od književnog jezika
• govorni nedostaci
• ispravnost vida i sluha
• Ispitivanje imješnosti učenja u kukovanju priborom za pisanje i crtanje
• Ispitivanje poznavanja slova, čitanja i pisanja
• Sposobnost za reprodukovanje kraće priče

Sljedeća

Vaspitni zadaci

Vaspitni zadaci:

1. Da podstiče čitalačke interese, formiranje navika za čitanje i ljubav prema pisanoj riječi i knjizi
2. Da navikava učenike na korištenje čitanja i pisanja  praktičnom životu
3. Da razvija kod učenika smisao za lijepo, humano i plemenito
4. Da razvija smisao za preciznost, tačnost, uređenost i odgovornost
5. Da doprinese razvoju kulture intelektualnog rada i društveno prihvatljivog ponašanja.

Prethodna

Funkcionalni ili formativni zadaci

Funkcionalni ili formativni zadaci nastave početnog čitanja i pisanja:

1. Da podstiče i razvija sposobnosti efikasnog i brzog glasnog čitanja i čitanja u sebi, te sposobnosti izražajnog, usmjerenog i fleksibilnog čitanja.
2. Da doprinosi razvoju intelektualnih funkcija, operacija i sposobnosti kao što su percepcija, pažna, analiza sinteza, mišljenje, zaključivanje, pamćenje itd.
3. Da podstiče razvoj verbalnih, stvaralačkih sposobnosti učenika
4. Da osposobljava učenike za stvaralačko pismeno izražavanje
5. Da doprinosi razvijanju sposobnosti samoinformisanja, samoinstrukcije i samoobrazovanja

Prethodna Sljedeća

Obrazovni ili materijalni zadaci

Obrazovni ili materijalni zadaci nastave početnog čitanja i pisanja su:

1. Da učenici usvoje pojmove: glas, riječ, rečenica i da nauče da ih pravilno izgovaraju.
2. Da učenici savladaju tehniku čitanja do stepena da čitaju pravilno, tečno i izražajno.
3. Da učenici usvoje logiku čitanja do nivoa da shvataju smisao ili osnovno značenje pročitanog teksta
4. Da učenici savladaju tehniku pisanja na prvom pismu, odnosno da nauče da pravilno, čitko, uredno i brzo pišu pisana slova i da ih povezuju u riječi
5. Da učenici bogate aktivni i pasivni riječnik novim izrazima
6. Da se učenici navikavaju na potrebu književnog jezika u govoru i pisanju.

Prethodna Sljedeća

Cilj i zadaci

Cilj nastave početnog čitanja i pisanja jes usvajanje i usavršavanje tehnike logike čitanja štampanog i pisanog teksta, odnosno osposobljavanje učenika ili polaznika da pravilno čitaju i da shvataju značenje pročitanog teksta.

Cilj nastave početnog čitanja i pisanja je da početnici nauče da pravilno pišu slova i da ih povezuju u riječi, odnosno da se osposobe da pišu pravilno, čitko, jednostavno i dovoljno brzo.

Zadaci nastave pčip su:

• OBRAZOVNI ILI MATERIJALNI
• FUNKCIONALNI ILI FORMATIVNI
• VASPITNI

Ostvarivanjem obrazovnih zadataka, učenik usvaja mnoštvo podataka, pojmova i ostalih znanja u skladu sa strukturom svojih predznanja, iskustava, sposobnosti i interesovanja.

Sljedeća

Vrste (grupe) pisanja

Postoje dvije vrste (grupe) pisanja:

1. Pisanje PRITISKOM (koso pismo)
2. Pisanje POVLAČENJEM (uspravno pismo)

Pritiskom se oblikuju slova sastavljena od tankih i debelih linija ukošenih u pravcu pisanja, a povlačenjem se ispisuju uspravna slova sa linijama jednake debljine.

Tempo napredovanja u učenju početnog pisanja povlačenjem zavisi od:

• kvaliteta grafomotoričke pripremljenosti (pokreti prstiju i šake)
• usklađenosti vizuelnih, motornih i misaonih aktivnosti
• preciznosti u uočavanju pojedinih oblika i strukture pojedinih slova
• izbora adekvatnog pribora za pisanje (u početku se preporučuje grafitna olovka i gumica zbog korekcije grešaka)
• nivoa stečenih vještina i navika u pisanju
• uspješnosti demonstriranja pisanja pojedinih slova i njihove povezanosti u riječima
• pedagoškog stila i metodičke umješnosti u pozitivnom motivisanju i podržavanju uspješnih pokušaja i pravovremenom korigovanju pogrešaka.

Usvajanje početnog pisanja podrazumijeva strpljivost.

Kada je riječ o učenju drugog pisma (latinica ili ćrilica), elementarna metodička pitanja su:

• odvojeno ili uporedno učenje štampanih i pisanih slova. Oba pristupa imaju prednosti i nedostatke, a izbor zavisi o:
• rješenja u školskom udžbeniku,
• prethodnih znanja učenika i 
• metodičke osposobljenosti nastavnika
• redoslijeda obrade - može biti isti i za štampana i pisana slova. Prvo se uče identična slova (A, E, J, K, O), pa približno slična (M, T), pa potpuno različita i na kraju slova istog oblika ali drugačijeg značenja (C, B, P, X, П)

Prethodna

Pojam i suština pisanja

Pod pojmom pisanje podrazumijevamo skup znanja, navika, vještina i sposobnosti pravilnog grafičkog oblikovanja pisanih i štampanih slova u određenom pismu.

Stiče se auditivno-vizuelnim percipiranjem i motoričkim uvježbavanjem grafičkih oblika slova i njihovim povezivanjem. 

U okviru nastave početnog čitanja i pisanja učenici stiču znanja i umjenja u pisanju svakog slova i njegovom povezivanju u smislene riječi i rečenice. Učenik mora znati kako glas-riječ izgleda u pismu, zato su u nastavi početnog čitanja i pisanja neophodne vizuelne, akustične i motoričke vježbe.

Učenje pisanja u sistematskoj nastavi pisanja ima tri povezane etape:

1. pripreme za pisanje, što je često povezano sa čitanjem
2. savladavanje tehnike pisanja
3. vježbanje i usavršavanje pisanja

Prilikom obučavanja učenika u početnom pisanju, učitelj demonstrira faze pokreta ruke kojima se oblikuju elementi i ukupan oblik slova. On treba da navikava početnike da pišu slova koja će biti ujednačena po visini, širini i obliku i da ostvaruje približno jednak razmak između slova u riječi i rečenici.

Prethodna Sljedeća

Kreativno čitanje

Kreativno čitanje sadrži otkrivanje novih ideja i veza u tekstu, njihovom primjeru u novim situacijama na različite načine, dovitljivost u predviđanju novih ideja i događaja, pronalaženje udaljenih i neobičnih principa i relacija između činjenica različitog značenja.

Vježbe kreativnog čitanja:

• otkrivanje novih značenja podataka
• pjesničke slike - uočavanje
• zapažanje riječi koje znače boju, zvuk pokret
• mijenjanje, redefinisanje znanja i nova interpretacija datih informacija
• Otkrivanje implicitnih ideja u tekstu
• pronalaženje skrivenog uzroka raspoloženja i ponašanja učenika
• pronalaženje novih i različitih tekstova
• povezivanje različitih tekstova zajedničkim naslovom
• otkrivanje sličnosti između različitih tekstova
• dovitljivost u predviđanju novih ideja i relacija na osnovu pročitanog teksta i njihova primjena u novim situacijama.

Prethodna Sljedeća

Kritičko čitanje

Učenici samostalno analiziraju i procjenjuju vrijednosti sadržaja, pronalaze najznačajnije ideje i veze u tekstu, uočavaju i formulišu osnovne probleme, otkrivaju da li se oni zasnivaju na činjenicama, vrše selekciju i evaluaciju informacija, provjeravaju zaključke, dolaske i formiraju svoje mišljenje o pročitanom tekstu.

Vježbe kritičkog čitanja:

• uočavanje osnovne misaone strukture teksta
• identifikovanje uzroka pojava i događaja
• osposobljavanje za doživljavanje teksta
• uočavanje dijelimično skrivenih značenja teksta

Prethodna Sljedeća

Fleksibilno čitanje

Fleksibilno čitanje se najčešće koristi. To je brzo i letimično čitanje i razumijevanje različitih vrsta tekstova ili novina, udžbenika, riječnika, enciklopedija itd.

Prethodna Sljedeća

Usmjereno čitanje

Usmjerenim čitanjem rješavamo:

• neki konkretan zadatak,
• tražimo odgovor na pitanje,
• idenifikujemo određene činjenice,
• tražimo informaciju itd.

Usmjerenim čitanjem od učenika mlađeg školskog uzrasta možemo tražiti da rade na književnom tekstu, rješavaju sljedeće programske zahtjeve:

• uočavaju mjesta i vrijeme radnje
• određuju likove, njihove postupke, osobine i osjećanja
• usvajaju osnovne književno-teorijske pojmove
• određuju redoslijed događaja itd.

Prethodna Sljedeća

Čitanje u sebi

Čitanje u sebi se ne razlikuje od čitanja naglas samo u odsutnošću glasa, nego postoje i druge razlike:

• brzina čitanja u sebi je 3-5 puta veća od brzine čitanja naglas
• redoslijed čitanja nije određen "kretanjem" isključivo s lijeva na desno, kao pri čitanju naglas, već logikom teksta s mogućnošću vraćanja na tekst, kao i njegovog "pretkazanja"
• smisao čitanja u sebi nema bez razumijevanja smisla pročitanog
• pri čitanju u sebi funkcija govornih organa svedena je na minimum, utrošak energije je manji nego u čitanju naglas
• čitanje u sebi je mentalna aktivnost koja se odvija bez većeg zamaranja pa se oslobađa energija za ostale psihičke aktivnosti.

Prethodna Sljedeća

Izražajno čitanje

Izražajno čitanje je forma čitanja naglas u okviru koga se ispoljavaju umjetničko-izražajni elementi:

• artikulacija
• intonacija i dikcija glasova, riječi i rečenica
• jačina, visina i boja glasa
• akcent, naglašavanje pauza i interpunkcije, ritam i tempo čitanja
• emocionalna obojenost

Prethodna Sljedeća

Čitanje naglas

Čitanje naglas sadrži tri komponente:

• optičku sliku slova, riječi i rečenica
• shvatanje i razumijevanje smisla pročitanog teksta i njegovog konteksta
• izgovor strukturnih elemenata pisanog govora

Djeca prvo uče glasno čitanje kako bi savladali tehniku čitanja. I učitelj i učenici slušaju, kontrolišu i koriguju pravilnost, tečnost i izražajnost izgovaranja glasova i riječi. U mehaničkom čitanju obično izostaje misaona aktivnost, ali je prisutna bez pozitivnog rezultata, pa se ne razlikuje smisao pročitanog.

Proces glasnog čitanja sadrži:

• vizuelnu percepciju oblika, strukture i pozicije slova
• auditivnu percepciju izgovora glasova
• povezivanje glasova - slova u cjelini sloga i riječi
• razumijevanje riječi i rečenice

Ščitavanje je najsloženija etapa u cjelovitom procesu učenja čitanja. Početnik u tom procesu najčešće prvo prepoznaje slovo u okviru prvog sloga, izgovara njima označene glasove pojedinačno, spaja ih u slog, a zatim identifikuje pojedinačna slova u narednom slogu, spaja ih u taj slog, izgovara prethodni slog sa narednim i tako redom. 

1. pokušaj - B-A (BA) K-A (KA)

2. pokušaj - BA-KA (BAKA)

S obzirom na participaciju učenika glasno čitanje može biti:

• INDIVIDUALNO - učenik pokazuje pravilno, jasno i tečno čitanje, a učitelj i ostali učenici prate njegovu dikciju
• ČITANJE PO ULOGAMA - učenik se identifikuje sa određenim likom iz književnog teksta
• HORSKO ČITANJE - istovremeno glasno čitanje svih učenika jednog odjeljenja ili grupe učenika

Prethodna Sljedeća

Vrste čitanja

Postoje različite klasifikacije čitanja. U planu i programu vaspitno-obrazovnog rada za osnovnu školu predviđeno je:

• čitanje naglas
• čitanje u sebi
• izražajno čitanje

Ne ulazeći u rasprave o prihvatljivosti i dosljednosti ovih i ostalih kriterijuma klasifikacije treba unaprijediti sljedeće vrste čitanja:

1. Čitanje naglas
2. Izražajno čitanja
3. Čitanje u sebi
4. Usmjereno čitanje
5. Fleksibilno čitanje
6. Kritičko čitanje
7. Kreativno čitanje

Prethodna Sljedeća

Osnove procesa čitanja

Čitanje je jedna od egzistencijalnih potreba čovjeka. To je najčešći način učenja, informisanja, profesionalnog i kreativnog ispoljavanja duhovnog izgrađivanja, emocionalno-vrijednosnog obogaćivanja i humanističko-etičkog uzdizanja. Čitanje se može razvijati i istraživati kao proces, vještina, sposobnost, sredstvo učenja i usavršavanja.

PSIHOFIZIČKE osnove čine strukture i procesi u kori velikog mozga, a posebni značaj imaju:

• centri za čitanje
• centri za govor
• centri za stvaranje pojmova
• centri za vid i sluh
• centri za voljno pokretanje očiju
• centri za pisanje rukom
• organ vida, sluha i govorni aparat
• ostale nervne veze

Čitanje se odvija za vrijeme FIKSACIJE (percipiranje, opažanje) slova, riječi , rečenica u tekstu, a ne za vrijeme pokreta očiju.

Čitanje je složen proces koji obuhvata međusobno povezane i prožete komponente:

• prepoznavanje grafičkih simbola (slova, grafema) - percepcija
• njihovo povezivanje sa odgovrajućim značenjem - shvatanje
• korištenje pročitanog - sticanje informacija, doživljavanje sadržaja (primjena)

Od nivoa shvatanja sadržaja teksta zavisi pravilnost, brzina čitanja i uopšte uspješnost čitanja i obrnuto. Brže i pravilnije čitanje dovodi do potpunijeg shvatanja i razumijevanja sadržaja teksta.

Razumijevanje pročitanog teksta ili logiku čitanja procijenjujemo na osnovu broja podataka koje čitač može reprodukovati ili ponoviti poslije čitanja.

Stepen razvijenosti tehnike čitanja procijenjujemo prema tačnosti pročitanog sadržaja (slova, riječi, rečenica)

Brzina čitanja mjeri se utvrđivanjem količine pročitanog teksta u vremenskoj jedinici, a najčešće se ustanovi broj riječi pročitanih u jednoj minuti.

Razvoj sposobnosti čitanja ne završava se u mlađim razredima, mada je tada najintenzivniji, već traje tokom cijelog školovaja. Na početku osposobljavanja učenika za čitanje (predškolski uzrast i I razred osnovne škole) treba realizovati vježbe ščitavanja (prepoznavanje slova i slijevanje glasova u riječi) i čitanje naglas, a preduprijediti ili eliminisati sricanje i slogovanje

Sljedeća

Pozicija metodike nastave početnog čitanja i pisanja

Metodika nastave početnog čitanja i pisanja najuže j povezana, s jedne strane, s metodikom nastave maternjeg jezika i književnosti, a sa druge strane, didaktikom, školskom pedagogijom, razvojnom psihologijom i pedagoškom psihologijom.

Prethodna

Metodološke specifičnosti metodike nastave početnog čitanja i pisanja

Jedna od pretpostavki ostvarivanja zadataka jeste usavršavanje metodologije metodičkih istraživanja, odnosno prilagođavanje metoda, tehnika i instrumenata pedagoškog istraživanja elementarno lingvističkim, psihopedagoškim, didaktičko-tehnološkim i ostalim specifičnostima nastave i učenja početnog čitanja i pisanja.

I u metodičkim istraživanjima primjenjuju se tehnike pedagoško-didaktičkog istraživanja (testiranje, anketiranje, intervjuisanje, sistematsko posmatranje, analiza dokumentacije) i instrumenti (testovi, upitnici ili anketni listovi, podsjetnici za intervju, protokol posmatranja, skaleri procjene i sl.).

Prethodna Sljedeća

Zadaci metodike nastave početnog čitanja i pisanja

Zadaci  NPČiP:

• da istražuje i osvjetljava cjelokupnu problematiku nastave i učenja PČiP
• da daje naučno zasnovane smjernice i uputstva učiteljima u radu, čuvajući ih od davnašnjih grešaka i napora u „otkrivanju“ nepoznatog
• da naučno-kritički vrednuje rezultate metodičkih i empirijskih istraživanja
• da proučava metodičke koncepcije, ideje i praksu početnog opismenjavanja u prošlosti i da tako identifikuje i obogaćuje pozitivno metodičko nasljeđe.
• da svoje uporište ima u stvaralačkoj metodičkoj praksi kao verifikatoru teorijsko-metodičkih rješenja i izvorištu novih istraživačkih problema, da kreativno vodi, „vuče“ praksu ka sve efikasnijim načinima obučavanja i usvajanja PČiP, a ne da ide iza nje i „gura“ tu praksu.
• da se interdisciplinarno utemeljuje povezujući se međuzavisno sa pedagoškim i ostalim disciplinama kao što su pedagogija, didaktika, razvojna i pedagoška psihologija te elementarna lingvistika

Prethodna Sljedeća

Predmet i područje metodike nastave početnog čitanja i pisanja

Predmet izučavanja metodike nastave početnog čitanja i pisanja su zakonitosti, etape, metode, postupci, oblici, sredstva i ostale komponente i problemi nastavnog, vannastavnog i samoedukacijskog obučavanja učenika i polaznika u početnom čitanju i pisanju.

Istraživačko područje metodike nastave početnog čitanja i pisanja obuhvata:

• Epistemiološko-metodološka pitanja ili probleme određivanja pojma, predmeta, specifičnosti metodičke discipline sa ostalim pedagoškim naukama
• Istorijski razvoj NPČiP
• Značaj i zadatke NPČiP
• Psihološke osnove čitanja i pisanja i njihovo učenje
• raspored nastavnih sadržaja, planiranje, pripemanje, izvođenje i vrednovanje NPČiP
• Sadržaj i načini rada u pripremnom periodu u NPČiP
• Suštinu i efikasnost metoda i postupaka u NPČiP
• Izbor, izrada i primjena sredstava u NPČiP
• Oblike rada NPČiP
• Povezivanje sa ostalim područjima nastave maternjeg jezika sa dopunskom nastavom, vannastavnim aktivnostima i sa ostalim predmetima
• Teškoće u čitanju i pisanju i njihovo otklanjanje
• Koncepciju i metodologiju daljeg razvijanja i spitivanja i unapređenja čitanja u osnovnoj školi.

Prethodna Sljedeća

Pojam metodike nastave početnog čitanja i pisanja

Metodika je jedna od pedagoških nauka koja proučava zakonitosti nastave određenog nastavnog predmeta. To je pedagoška disciplina koja se bavi zadacima i organizacijom vaspitno-obrazovnog rada i okvira pojedinih predmeta ili područja.

Početno čitanje i pisanje je sa sastavni dio nastave maternjeg jezika u osnovnoj školi u okviru koga se učenici uvode, vježbaju i razvijaju svoja znanja i sposobnosti pravilnog tečnog čitanja tekstova, njihovog adekvatnog usmenog i pismenog prikazivanja.

Nastava početnog čitanja i pisanja je organizovan vaspitno-obrazovni proces kojim se postavljaju osnove pismenosti učenika i polaznika koja je izuzetno važna, pa čak i presudna za njihov razvoj i napredovanje ne samo u nastavi meternjeg jezika već i u obrazovanju, nauci, kulturi i životu uopšte.

Metodika nastave početnog čitanja i pisanja je didaktički, psihološki i elementarno lingvistički utemeljena naučna pedagoška disciplina koja proučava nastavu i učenje početnog pisanja i čitanja u cilju njihovog unapređenja.

Sljedeća