Početno čitanje podrazumijeva poznavanje pojedinih glasova. Pod rukovodstvom učitelja učenici uče (upoznaju, prepoznaju, identifikuju, pamte, modeluju, piše, izgovaraju njima označene glasove) slova i odmah to znanje primjenjuju u ščitavanju i čitanju (prvo kraćih lakših, zatim dužih, težih).
Učenici usvajaju slova i uče čitanje, aktivno učestvujući u različitim i dinamički organizovanim vježbama na času:
- izdvajanje, uočavanje i izgovaranje glasa ili glasova,
- govorna vježba o sadržaju slike ispod koje je napisana riječ koja započinje slovom koje se tog časa obrađuje, dvije ili više riječi čija se početna slova obrađuju na času (grupna obrada slova) rečenica koja se ščitava, čita i analizira, a učnici usvajaju slova po samoizboru,
- pokazivanje, upoznavanje, prepoznavanje jednog slova (monografski postupak) grupe slova (grupna obrada) ili istih slova (kompleksni postupak)
- Identifikacija zadanih slova na individualnim slovaricama n razrednoj slovarici, u složenim ili napisanim riječima u novinskim naslovima, reklamama, natpisima, itd.
- Izrada modela slova od štapića, plastelina, papira i sl.
- ukazivanje na sličnost nekih slova i određenih predmeta
- pisanje "crtanje" slova na tavli i u sveskama
- ščitavanje riječi i kraćih rečenica
- sastavljanje i čitanje riječi od zadantih slova i rečenica od zadatih riječi služeći se slovaricama.
- jezičke igre na slovaricama
- rješavanje rebusa, ispunjaljki i ukrštenih riječi
- prva (učiteljeva, horska i individualna) čitanja udženičkih i nepoznatih pripremljenih kraćih tekstova
- razgovor o sadržaju teksta, prepričavanje pročitanog teksta
- vježbe u čitanju (horskom, pojedinačnom, glasnom, tihom, naizmjeničnom, usmjerenom, a kasnije izražajnom, fleksibilnom)
- dopunjavanje započete rečenice
- pisanje riječi i kraćih rečenica štampanim slovima
- likovno ilustrovanje sadržaja pročitanog teksta
- predvježbe za pisanje
Ščitavanje se sastoji u polaganom, jasnom i neprekidnom izgovaranju, "otezanju", povezivanju i slijevanju svakog glasa sa ljedećim glasom u glasovnu i značenjsku cjelinu- riječ. Pravilno je glasno ščitavanje gdje se otegnuto izgovaraju svi glasovi, a nije pravilno glasovno ščitavanje u okviru koga se otegnuto izgovaraju samo vokali.
Npr: PRAVILNO -> k-k-k-k-i-i-i-i-š-š-š-š-a-a-a-a m-m-m-m-a-a-a-a-m-m-m-m-a-a-a-a l-l-l-l-a-a-a-a-s-s-s-s-t-t-t-t-a-a-a-a
NEPRAVILNO -> K-i-i-i-i-š-a-a-a-a Ki-Ša m-a-a-a-m-a-a-a
Kontinuirano polagano izgovaranje ili otezanje pojedinih glasova u ščitavanju ima opravdanja i smisla samo u početku., a zatim treba da ščitavanje postepeno prerasta u čitanje. Učitelj ne treba sa insistira na brzini ščitavanja, ali ne treba otezati u izgovaranju glasova više nego što je to nužno.
U početku ščitavanja vrši se uočavanje glasova u riječi (analiza) i ssastavljanje riječi od njihovih elemenata-glasova (slova) sinteza. Učenik treba da pokaže svako slovo kažiprstom čitajući nagla "otegnuto" slovo po slovo, i to suglasnike i samoglasnike. Prve riječi su kratke, poznae i njima se dodiruju suglasnici i samoglasnici (MIŠA..), a kasnije se ščitavaju i duže, manje poznate riječi gdje se dodiruju suglasnici (MRAV, ZDRAVLJE, TRNJE...).
Posebnu važnost imaju učiteljeva horska ščitavanja jer služe kao uzorni modeli prvačiću. Jezičke igre sastavljanja riječi od pokretnih slova (izostavljanjem, premještanjem, dodavanjem slova u sastavljenoj riječi) doprinosi učvršćivanju slike slova u svijesti učenika i njegovom osposobljavanju da pravilno slijeva (ščitava) glasove u riječima novog značenja.
Nema komentara:
Objavi komentar