Tokom ove etape nastave nastojimao da učenici ovadaju
čitanjem kao sredstvom saznavanja i da istovremeno prema svojim mogućnostima
koriste čitanje u cilju učenja, Organizuju se intenzivna vježbanja učenika u
prirodnom čitanju sa neposrednim razumijevanjem sadržaja lakših nepoznatih
tekstova. Vježbanjem se oslaanjaju na razvijenu sposobnost pamćenja, sklonost
za oponašanje i učeničku radoznalost za novo. Svakodnevno se obezbijeđuju
listići sa novim tekstovima nepoznatog sadržaja.
U toku izgrađivanja tehnike čitanja i osposobljavanja
učenika za razumijevanje sadržaja teksta, zastupljeni su sljedeći oblici
vježbanja:
- Zajedničko ili horsko čitanje u cilju savladavanja tehnike čitanja
- Individualno čitanje za sebe da bi učenik upoznao sadržaj datog teksta
- Individualno glasno čitanje radi provjeravanja i eventualnog korigovanja grešaka u čitanju.
Tempo horskog čitanja određuje se prema mogućnostima
učenika. U početku se odvija sporo ščitavanje, a kasnije se postepeno postiže
brzina polaganog govora. Horsko ščitavanje postepeno prelazi u čitanje tako što
učenici počnu da čitaju kratke jednosložne riječi koje često ponavljaju u
tekstovima, a poslije čitaju poznatije dvosložne i trosložne riječi otvorenih
slogova, pa tek onda teže i due riječi.
Neophodno je izgrađivati sljedeće komponente i kvalitete
učeničkog čitanja:
- Pravilnu artikulaciju (jasno i pravilno izgovaranje glasova u riječima)
- Dobru dikciju (pravilno i lijepo izgovaranje riječi u rečenici)
- Pravilnu intonaciju
Česta greška u dječijoj artikulaciji je „gutanje“ završetka
riječi i rečenica. Greške u dikciji su:
- Naglašeno otezanje prvog sloga
- Naglašeno izgovaranje posljednjeg sloga i jednosložnih riječi
- Prelaženje preko tačke
- Naglo spuštanje glasa na kraju rečenice
Greške u intonaciji su čitanje povišenim i jednolinijskim
glasom, slogovanje, itd.
Naizmjenično čitanje „štafetno“ nije toliko efikasno te se
primjenjuje u što manjoj mjeri.
Izuzetnu pažnju treba posvetiti dječijem individualnom
čitanju za sebe kako bi u početku samostalno shvatili sadržaj, a poslije da
sadržaj prvim čitanjem što bolje zapamte. Poslije čitanja dva-tri zajednička
postavljena teksta, slijedi obrada kratkih tekstova koje je učitelj unaprijed
prirpemio i napisao na plakati ili na tabli, a djeca treba da pokušaju saznati
sadržaj teksta samostalnim čitanjem. Učitelj zatim postavlja direktna pitanja.
Napredniji učenik priča cijeli sadržaj priče, zatim se tekst zajednički ščitava
u cilju vježbanja lijepog čitanja.
Učeniku se daju svakodnevno novi tekstovi na kojima se
zajednički radi, ali se boljim učenicima daju povremeno složeniji i
interesantniji zadaci, a slabijim učenicima priža adekvatna dopunska pomoć. Ova
etapa traje do kraja prvog polugodišta. Svaki učenik treba da poznaje sva
slova, da ovlada tehnikom čitanja do nivoa da čita tečno, da ovlada pravilnom
artikulacijom, dikcijom i intonacijom, da čita prirodnom brzinom slično laganom
govoru uz mogućnost pravilnog ščitavanja težih dužih i nepoznatih riječi, da je
osposobljen za samostalno čitanje sa neposrednim razumjevanjem sadržaja kraćih
nepoznatih tekstova što može da pokaže prepričavanjem takvog teksta u cjelini.
Nema komentara:
Objavi komentar