Osnovna intencija ove metode je što bolje shvatanje glasovne strukture govora. Uočavanje, slušno razlikovanje, racionalno poimanje je polazište i osnovno ishodište primjene ove metode. Zato se ona i naziva glasovna. Ova metoda nastala je usavršavanjem Žakotove metode. Neki metodičari smatraju da je pojednostavljivanjem nastala metoda normalnih riječi, a njenim usavršavanjem došlo je do analitičko-sintetičke metode. Glasovna analiza podrazimijeva sposobnost auditivne identifikacije pojedinačnih glasova (fonema) u strukturi riječi i utvrđivanje njihove pozicije u različitim riječima. Njihovo sjedinjavanje vrši se posredstvom sinteze.
Psihološke i pedagoške prednosti primjene ove metode:
- Analitičke i sintetičke vježbe u pripremnom periodu, u procesu usvajanja slova, učenja čitanja i pisanja primjerene su vizuelnim, auditivnim, psihomotornim mogućnostima i intelektualnim sposobnostima prvačića.
- Djeca lakše i brže zapamćuju, čitaju i oblikuju znakove (slova ili grafeme) kada mogu razlikovati adekvatne glasove (foneme).
- Moderna analitičko sintetička vježbanja ne opterećuju početnike mehaničkim, neprirodnim, suvišnim, zamornim, šablonizovanim, verbalnim, vizuelnim i motoričkim aktivnostima svojstvenih pojedinim prevaziđenim analitičkim i sintetičkim metodama.
- Raznovrsnošću analitičko-sintetičkih vježbanja sprečava se monotonija u nastavi, a održava i pojačava pažnja, svjesna aktivnost i jezičko stvaralaštvo učenika.
- Vrijednost ovih vježbanja u okviru glasovno analitičko-sintetičke metode može se procjenjivati prema tome u kojoj mjeri doprinose razumijevanju i shvatanju smisla pročitanog i napisanog sadržaja.
Glasovno analitičko-sintetička metoda može se primjenjivati u svim etapama nastave početnog čitanja i pisanja, odnosno počinje u pripremnom periodu kada se usvajaju pojmovi: rečenica, riječ, slovo, glas, govor, pismo, predmet slika, itd.
Posmatranje i govor su polazne aktivnosti jer se tada izvode:
- vizuelne vježbe ili vježbe u posmatranju
- akustične vježbe ili vježbe u slušanju
- govorne vježbe (pričanje, prepričavanje, opisivanje)
- motoričke vježbe ili pripremne vježbe za pisanje
Učenici treba da shvate da se govor sastoji iz rečenica, a rečenica iz riječi. Naročito je bitno da učenici shvate razliku između glasa i slova.
U početnom čitanju vrše se sljedeće analitičke vježbe:
- zapažanje i izdvajanje rečenica u tekstu
- identifikovanje riječi u rečenici
- analiza riječi na glasove, zapažanje njene glasovne srukture, izdvajanje glasa i uočavanje njegove pozicije u riječi
- zapažanje i razumijevanje veze između glasa (foneme) i slova (znaka, grafeme, pisane verzije izgovorenog) i označavanje izdvojenogglasa slovom.
Početno pisanje obuhvata:
- pisanje pojedinačnih slova (slovnih znakova, simbola, grafema)
- povezivanje pisanih slova u riječima
- pisanje rečenica
Učenici se aktiviraju u:
- izdvajanju relevantne riječi i uočavaju njenog glasovnog sastava, odnosno glasovnoj ili fonetskoj analizi (ŠUMA = ŠU-MA)
- izdvajanju određenog glasa i uočavanju njegovog položaja u strukri riječi (na početku, sredini, kraju)
- shvatanju odnosa između glasa i slova (glasove čujemo i izgovaramao, a slova vidimo i pišemo)
- pisanju slova
- pronalaženju slova na slovarici
- ščitavanjui i pronalaženju riječi u kojima je zastupljeno slovo
- sastavljanju (povezivanju, sintetiziranju) riječi u kojima se nalazi dotično slovo.
- pronalaženju slova u štampanom tekstu
- čitanju teksta (iz početnice, sa nastavnog listića sa plakata, itd.)
- pisanju i povezivanju slova u riječima
- povezivanju riječi u rečenicama
U okviru glasoven analitičko-sintetičke metode primjenjuju se tri metodska postupka obrade slova:
- monografski postupak
- grupni postupak
- kompleksni postupak
Nema komentara:
Objavi komentar