Metoda normalnih riječi

Nastala je u drugoj polovici XIX vijeka. Ona je usavršena Žakotova metoda.

Praktična primjena ove metode sastojala se iz postupaka:

1. Pokazivanje predmeta (ili njegove slike)i njegovog naziva. Slika je zidna ili u udžbeniku. Ispod nje je ime predmeta-riječ koja počinje glasom-slovom koje treba naučiti. Slovo je nekad napisano crvenom bojom. Učitelj sa učenicima razgovara o dotičnoj stvari i slici. Učenici iznose svoja iskustva, zapažanja, poslovice, stihove i lsično.
2. Učenici crtaju predmet u svoje bilježnice. Ukoliko je crtež složeniji, učitelj ga skicira na tabli. Ispod crteža piše se naziv stvari-riječ.
3. Analiza riječi na slogove i glasove što čini učitelj, a zatim i učenici. Kada izgovara glasove, učitelj izgovara onaj koji treba obraditi. Učenici u napisanoj riječi traže dijelove odnosno pojedina slova.
4. Sinteza slogova i slova u riječi. Pisanje cjeline i njenih dijelova. Sastavljanje novih slogova u riječi.
5. Čitanje teksta u udžbeniku.

Prethodna Sljedeća